Dok noći za većinu znače odmor, za Veroniku Dmitrović (27) iz Rogovca često znače novi radni dan. Između plastenika, tržnica, sajmova i obiteljskog života, ova mlada poljoprivrednica uspjela se probiti među 20 najboljih u Hrvatskoj, potvrdivši da se upornost, rad i ljubav prema zemlji itekako prepoznaju.
Iza nje nije samo jedan uspjeh, nego cijela životna priča koja se, kako kaže, gradi već generacijama.
Tu sam se rodila i odrasla. Baka i djed su se bavili duhanom, mama i tata su im pomagali, a kad su se vjenčali, posadili su svoju prvu papriku. Tako je sve krenulo. Danas su 40 godina u braku i sve što imamo, izgradili su vlastitim rukama – priča Veronika ponosno.
Iz te obiteljske priče nastala je proizvodnja koja danas obuhvaća 14 plastenika paprike, uzgoj krastavaca i lubenica, a sve više prostora zauzima i cvijeće, koje joj je, priznaje, najdraži dio posla.
Cvijeće mi je posebno. Tu svaki dan vidiš koliko si dao i koliko ti se vraća. Dok kod paprike možeš dati sve od sebe, a opet ovisiš o vremenu, bolestima i puno toga što ne možeš kontrolirati – kaže.
Iako je nakon srednje škole upisala agronomiju u Osijeku, život ju je ubrzo vratio kući, i to, kako kaže, bez dvojbe. Nakon prve godine studija vratila se na kući kako bi završila preostale obveze, no taj se povratak pretvorio u trajnu odluku.
Shvatila sam da se ne vidim u radu od sedam do tri, u uredu ili negdje gdje nemam osjećaj da stvaram nešto svoje. Ovdje sam svoj na svome i to je ono što me ispunjava – govori Veronika koja je radne navike usvojila još kao djevojčica radeći uz roditelje, što joj je danas velika prednost.
Sezona na njihovom gospodarstvu znači samo jedno, tempo bez predaha. Vikendi, blagdani i noći često su ispunjeni poslom.
Jedan vikend smo pakirali dva kombija, u subotu sam išla na tržnicu u Viroviticu, muž u Orahovicu, pa sam mu doma pripremala novi kombi za Rijeku. Nakon toga još jedan, pa vožnja do Lovrana, prodaja cijeli dan… Spavala sam dva sata. To je jednostavno tako u sezoni – prepričava.
U cijeloj priči, uz posao, tu je i majčinstvo. Njezin sin Bruno ima godinu i četiri mjeseca.
Najteže mi je uskladiti posao i njega. Majčinski instinkt je jak i stalno razmišljam jesam li dovoljno uz njega. Ali sve ovo radimo za našu i njegovu budućnost – kaže.
Rad na ovom gospodarstvu u Rogovcu odvija se bez klasičnog radnog vremena, a svakodnevicu određuju sezona i vremenski uvjeti. U najintenzivnijem dijelu godine paralelno se obavlja više poslova, od sadnje i zalijevanja do pakiranja i prodaje, dok plastenici traže stalnu brigu. Kako bi sve stigli, angažiraju i veći broj sezonskih radnika, kojih će ove godine trebati više nego ranije. Unatoč svemu, Veronika ne odustaje, već kontinuirano traži načine za unapređenje proizvodnje pa ove godine prvi put uvode i krizanteme za blagdan Svih svetih.
Ove godine sigurno nećemo proći s manje od 15 sezonaca. Posla je jako puno i nikad nismo nikoga odbili tko je htio raditi. Ovisimo o vremenu, to nam je jedan od glavnih čimbenika. Dovoljan je jedan jači vjetar ili bolest i svi smo odmah na iglama. Zalijevanje je posebna priča, tu ne smiješ pogriješiti, problem je i ako se previše zalije, ali i ako se ne zalije dovoljno. Bit će teško jer je sezona već puna, ali vjerujem da ćemo uspjeti – kaže Veronika.
Na natječaj za najbolju mladu poljoprivrednicu Hrvatske prijavila se na nagovor prijatelja, bez velikih očekivanja. Prijavu je doživjela kao priliku da predstavi svoj rad i dodatno promovira proizvodnju.
Nisam baš tip koji se voli isticati, ali su me nagovarali: “Ako ovo nije za tebe, za koga je?” I odlučila sam se prijaviti. Razmišljala sam da će možda otvoriti neka vrata, a i uvijek je dobro da ljudi čuju za ono što radimo, posebno za cvijeće. Kad su me nazvali i rekli da sam među 20 najboljih, bila sam baš sretna. Puno radim i trudim se i zato mi ovo stvarno puno znači. Naravno da bi mi bilo drago ući i među tri najbolje, ali već i ovo je veliko priznanje – ističe Veronika.
Za daljnji razvoj gospodarstva Veronika koristi mjere za mlade poljoprivrednike koje vidi kao važan korak u modernizaciji proizvodnje. Ulaganja usmjerava u mehanizaciju i suvremenu opremu koja olakšava rad i omogućuje bolju kontrolu u plasteničkoj proizvodnji.
Dobila sam 75 tisuća eura bespovratnih sredstava. Ulažemo u proizvodnju lubenica, kupujemo traktor za plastenike, podrivač, rasipač i pametnu lovku koja prati broj kukaca i šalje podatke na mobitel pa možemo na vrijeme reagirati i zaštititi biljke. To nam puno znači jer su ulaganja ogromna, teško je ulagati i u život i u proizvodnju, jer sama priprema sezone već traži velika sredstva. Trudim se stalno nešto unaprijediti, ali da to i dalje ostane naše, domaće, da radimo kvalitetno i da znamo što proizvodimo – ističe Veronika.
Na kraju, poruka mladima je jasna.
Ne treba bježati. Treba pokušati. Ima toliko kultura i mogućnosti, svatko može pronaći nešto za sebe. Ako već imaš nešto doma, treba to iskoristiti. Rad i trud se na kraju isplate – poručuje Veronika. (icv.hr, žđl, Foto: Željka Đaković Leš)
