“Ježeva kućica”, jedna od najdražih priča iz djetinjstva mnogih generacija, stigla je na virovitičke kazališne daske i podsjetila male i velike da je dom – tamo gdje si svoj. Premijera ove glumačko-lutkarske predstave za djecu održana u Kazalištu Virovitica ispunila je gledalište mnogobrojnim mališanima i njihovim roditeljima, bakama i djedovima. Inspirirana poznatim djelom Branka Ćopića, predstava donosi priču o Ježurki Ježiću koji, unatoč podsmijehu drugih životinja, ponosno živi u skromnom domu, pokazujući kako se prava vrijednost krije u ljubavi, poštenju i zadovoljstvu.
Predstava je nastala u režiji Vanje Gvozdića, koji uz Krešimira Tomca potpisuje i scenografiju, dok je Tomac ujedno zadužen za oblikovanje lutaka i rekvizita. Glazbu potpisuje Vedran Gorjup, a oblikovanje svjetla Domagoj Garaj. U predstavi igraju Monika Duvnjak, Iva Slavić, Silvijo Švast i Mateo Pšihistal. Da je riječ o razigranoj i itekako poučnoj predstavi koja na kreativan način približava ovu bezvremensku priču najmlađoj publici, potvrdio nam je Krešimir Tomac, scenograf, kostimograf i oblikovatelj lutaka u Kazalištu Virovitica.
Redatelj Vanja Gvozdić radio je tekst po originalu Branka Ćopića, uz nekoliko vlastitih intervencija, a potom je meni kao lutkaru i scenografu dao upute kako bi čitav koncept predstave trebao izgledati. U startu je tražio da to bude tehnika „stolnih lutaka“, pa sam se posvetio tome da iste imaju dobar „scenografski oslonac“. Redatelj je želio da to bude krug koji se okreće na ovaj ili onaj način, čak je izradio i vlastitu skicu, nakon koje sam ja vizualno intervenirao i realizirao u scenografiju uz pomoć Bravarije Jurić-Ćivro. Sve u svemu, zajedno smo stvorili jedan „lijep bombončić“ – govori nam Krešimir Tomac.
Dok su najmlađi s oduševljenjem pratili avanture šumskih likova, oni stariji vraćali su se u vlastito djetinjstvo, prisjećajući se vremena kada su i sami prvi put upoznali Ježurku. Negdje između tih sjećanja i novih iskustava, “Ježeva kućica” ponovno je oživjela, podsjećajući da se najveće vrijednosti kriju u onome što je – naizgled najmanje, iako nije.
Predstava traje dovoljno da publici ispriča bit ovoga djela – koliko je važno čuvati svoje dostojanstvo i životne vrijednosti, a ne samo dom kao nešto materijalno. U životu se ne treba „popikavati“ pred sitnim zlima ovoga svijeta, već se treba uzdati u se i u svoje kljuse – završava Tomac. (www.icv.hr, Fotografije: Kristina Oberling i Dora Jagarinec)
