Vukovarski pisac, redatelj i branitelj Damir Plavšić, održao je u Kazalištu Virovitica glazbeno-scensku predstavu pod nazivom “Bitka za Vukovar”. Potresnu priču o gradu heroju Plavšić je ispričao koristeći se isječcima igranih i dokumentarnih filmova, fotografijama i crtežima o Vukovaru za vrijeme i nakon stradanja, sve potkrijepljeno literarnim izričajem i glazbom.
Vukovarski pisac, redatelj i branitelj Damir Plavšić, održao je u Kazalištu Virovitica glazbeno-scensku predstavu pod nazivom “Bitka za Vukovar”. Potresnu priču o gradu heroju Plavšić je ispričao koristeći se isječcima igranih i dokumentarnih filmova, fotografijama i crtežima o Vukovaru za vrijeme i nakon stradanja, sve potkrijepljeno literarnim izričajem i glazbom.
Damir je sudjelovao u obrani Vukovara od početka bitke pa sve do 20. studenoga 1991. godine, kada je bio zarobljen i prisilno odveden u koncentracijske logore u Republiku Srbiju. Nakon petomjesečnog boravka u trima logorima (Stajićevo, Niš, Srijemska Mitrovica) razmijenjen je 27. ožujka 1992. u Nemetinu kod Osijeka. Dolaskom u Zagreb nastavlja studirati i zapošljava se u 300. središnjoj logističkoj bazi Ministarstva obrane gdje radi do 1997., kada prelazi u Glavni stožer Oružanih snaga RH.
Jedan sam od dvjestotinjak još živih branitelja s popisa od 1863 boraca koje je prvi ratni zapovjednik obrane Vukovara Ivica Arbanas predao na primopredaji dužnosti svom nasljedniku, drugom zapovjedniku obrane Mili Dedakoviću Jastrebu tijekom okupacije grada u Domovinskom ratu. U obrani Vukovara sudjelovao sam od prvoga do posljednjega dana jer sam osjećao duboku potrebu braniti svoj rodni grad. Prijavio sam se u Pričuvni sastav Zbora narodne garde, kako se tada nazivao. Borio sam se na Sajmištu, na najkrvavijem dijelu vukovarske bojišnice, gdje je poginulo iznimno mnogo naših branitelja, ali i neprijateljskih vojnika – govori Damir.
Mi, malobrojni preživjeli sa Sajmišta, gotovo smo svi ranjeni barem jednom. Nakon pada našeg položaja na Desnoj Supoderici, nastavio sam obranu Priljeva. Kada je i ta linija slomljena, povukao sam se u Borovo Naselje i borio sve do samoga kraja, 20. studenoga, kada smo se, kao velika skupina branitelja, odlučili ne krenuti u proboj, nego se predati s civilima i ranjenicima jer smo vjerovali da ćemo tako najbolje zaštititi njihove živote. Nakon predaje svi smo odvedeni u logore, pa tako i ja. Tijekom bitke za Vukovar bio sam lakše ranjen, a moj otac ubijen je na Ovčari nakon pada grada – dodao je, ističući da i danas osjeća jednako snažnu potrebu braniti Vukovar, ne više od agresora, nego od zaborava.
Govoreći o razlozima zbog kojih već godinama neumorno dijeli vlastita iskustva iz Domovinskog rata, Damir Plavšić naglasio je da je njegova želja sačuvati sjećanja i istinu o tim presudnim događajima za buduće generacije.
Sva ta moja svjedočanstva našla su se u moje tri knjige, a ta je trilogija adaptirana i u ovaj moj film, prvenstveno zato što znam da će mlađa generacija radije posegnuti za filmom nego za knjigom, iako znamo da knjige imaju najveću vrijednost. No, na mojim predavanjima diljem mnogih škola saznao sam da učenici, pa čak ni njihovi učitelji, gotovo ništa ne znaju o Domovinskom ratu, kao da se on dogodio negdje drugdje i kao da ima manju važnost od neke manje bitke u nekoj dalekoj zemlji. Razlog tomu je što u nastavnom gradivu izostaje naša novija povijest, kao da nije bila dovoljno važna za osamostaljenje i razvoj Hrvatske. Upravo stoga moja životna misija i dalje će biti govoriti o istini Domovinskog rata i obrani Vukovara kroz knjige, filmove i predavanja isključivo iz prvog lica, kao ratnik i svjedok tadašnjih zbivanja tijekom rata – istaknuo je Damir objašnjavajući glavnu nakanu svojeg rada.
U glazbenom dijelu ovog događaja nastupila je dječja skupina KUD-a “Bosiljak” iz Gornjeg Bazja, a na pozornici se autoru pridružilo i nekoliko Vukovaraca koji su preselili u Viroviticu. Zahvalu autoru i organizatorima ovog događaja tom su prigodom uputili i zamjenik župana VPŽ Marijo Klement i predsjednica Gradskog vijeća Virovitice Ivančica Fett Škvarić. (www.icv.hr, Fotografije: Kristijan Toplak i Bruno Sokele)
