Prema nagrađivanom romanu Nebojše Lujanovića, u koprodukciji Kazališta Virovitica i Teatra Erato, večeras (petak) je premijerno izvedena predstava “Tvornica Hrvata”. U prepunom virovitičkom Kazalištu ova crnohumorna priča o obitelji iz Srednje Bosne koja, bježeći od rata, pokušava pronaći novi početak u Zagrebu, iz „starih je ladica“ izvadila sjećanje na ratne 90-e i obradila ih na zanimljiv i dirljiv način.
Prema nagrađivanom romanu Nebojše Lujanovića, u koprodukciji Kazališta Virovitica i Teatra Erato, večeras (petak) je premijerno izvedena predstava “Tvornica Hrvata”. U prepunom virovitičkom Kazalištu ova crnohumorna priča o obitelji iz Srednje Bosne koja, bježeći od rata, pokušava pronaći novi početak u Zagrebu, iz „starih je ladica“ izvadila sjećanje na ratne 90-e i obradila ih na zanimljiv i dirljiv način.
- Nit vodilja i osnovna tema čitave predstave jest identitet, a glavni lik je sam pisac koji se prisjeća svog djetinjstva i pokušava opisati dječje iskustvo tih ratnih godina. O nastanku ovog kazališnog komada u kojemu gledamo borbu jednoga dječaka koji pokušava doživjeti nešto malo djetinjstva u ratu – odnosno biti dijete u pravom smislu te riječi, osjećati ljubav i sve ono što život u tim godinama treba nositi. Do suradnje je došlo pukom slučajnošću, iako ništa nije slučajno. Imao sam dogovor s virovitičkim Kazalištem za rad na nečemu, a potom im je ovaj tekst došao pod ruke i ravnatelj ga je prepoznao kao nešto što bi bilo blisko upravo meni. Ja sam, naravno, to objeručke prihvatio. Rodom sam iz Neuma i ponešto od toga rata je i mene zahvatilo. Nema ništa gore od djeteta u ratu jer isti blokira odrastanje i svu dječju radost zbog koje volimo život. Nadam se da smo uspjeli, osim toga mraka koji je sveprisutan u ovakvim temama, iznijeti i malo humora koji materijal nosi u sebi. Gotovo nijedan kraj Hrvatske i ovog našeg prostora nije ostao neokrznut ratom. Sudbina je htjela da Virovitica prepozna ovaj sadržaj i da s Teatrom Erato iznese to na scenu – govorio je redatelj predstave Dražen Krešić, objasnivši zašto je s velikim poštovanjem pristao obraditi taj materijal.
Za rad s virovitičkim ansamblom ovaj talentirani redatelj ima samo riječi hvale. Ansambl je bio spreman i izuzetno angažiran – žedan prave drame, govori Krešić. S tom tezom složilo se i novo-staro lice Kazališta Virovitica, glumac Mladen Kovačić, kojemu je ova predstava ujedno i povratnička na virovitičkim glumačkim daskama.
- „Tvornica Hrvata“ je svojevrsni autobiografski roman Nebojše Lujanovića, a ja igram mladog i „trenutnog“ Nebojšu. Moram priznati da je trema u ovom slučaju bila prisutna jer do sada nisam imao prilike igrati čovjeka koji će me istovremeno gledati na sceni – ističe ovo dobro znano virovitičko glumačko lice.
Kovačić utjelovljuje prethodno spomenutog dječaka iz Bosne, ujedno i izbjeglicu koja u vihoru rata pokušava oživjeti razoreno djetinjstvo u Zagrebu i pronaći vlastiti identitet. Međutim, njegovo je okruženje traumatizirano tim nasilnim događajima i samim time dijete sve upija, sve mu je jasno. Tako se iz maloljetnika pretvara „polu-odraslu“ osobu sa svim popratnim traumama.
- Ovo je lik koji je došao u drugu zemlju te ima drugi naglasak zbog kojega mu se rugaju i djeca i sama učiteljica. Istovremeno, on sam ne zna tko je, gdje pripada, hoće li sutra nekamo otići ili ovdje ostati. U takvim okolnostima nemoguće je izbjeći traume – otkrio je glumac.
Traume rata i trenutaka kada su se „ganjali papiri“ dobro se sjeća i glumica Sanja Vejnović, kojoj je ovo prvi put u Virovitici i koja utjelovljuje svojevrsnu „stijenu“ ove izbjegličke obitelji.
- Igram naizgled grubu i brzopletu ženu, Anku, koja reagira užasno brzo i intuitivno, ali itekako proživljava veliki splet emocija koje se pojavljuju u predstavi; od tuge i mračnih stvari koje se nad njom nadviju, do radosti i trenutaka kada pomisli da će sve biti u redu. Moram priznati da je bilo teško iznijeti na scenu sve te emocije. Ovo je tzv. fragmentarna predstava; nema dramaturški razvoj radnje, već svaki put ulazimo u novu situaciju s novim tempom. Sve se odigrava jako brzo, ali kada smo jednom pohvatali, sada bez većih problema možemo igrati – zaključuje Vejnović.
Priča koja spaja i sukobljava nekoliko nacija i vjeroispovijesti, te progovara o sveprisutnom gubitku identiteta ljudi u ratu, izvrsno je dramaturški posložio Darko Lukić, uz pomoć scenografa Miljenka Sekulića i kostimografa Krešimira Tomca, a svečanoj premijeri, nazočio je i virovitičko-podravski župan Igor Andrović.
U ratom obilježenoj predstavi čiji režiju, podsjetimo, potpisuje Dražen Krešić, igraju Sanja Vejnović, Mladen Kovačić, Draško Zidar, Snježana Lančić, Sara Lustig, Goran Vučko i Igor Golub. Desna ruka samom redatelju bile su asistentica Iva Slavić te producentica Lidija Ivanda. (www.icv.hr, Fotografije: Dora Jagarinec, Saša Pjanić, Kazalište Virovitica)
