Iza nje je gotovo pola stoljeća rada. Prvo 3,5 godina u Kooperativi, a onda od ljeta 1980. do danas – na istom mjestu.
Iza nje je gotovo pola stoljeća rada. Prvo 3,5 godina u Kooperativi, a onda od ljeta 1980. do danas – na istom mjestu.
- To je nekada bila Općina Virovitica, a kasnije Virovitičko-podravska županija. Tu sam eto, već 43 godinu.
Mira Zupanič je cijeli svoj život provela u financijama. Završila je Ekonomsku školu u Virovitici, „T“ konta je i tada, ali i danas (iako ih nema nap.a.) imala u „malom prstu“.
- Kada sam počela raditi, knjižilo se još „na tabli“. Danas je sve brže i modernije, lakše je sve, ali je i sve puno „ubrzanije“.
Kroz njene ruke, nisu prošli milijuni, prije bi to bilo – puno, puno više.
- Eto, ja sam cijeli život – brojala novce – kazuje Mira, za one koji je bolje poznaju Mirica, uvijek pedantna, staložena i odmjerena, no u slobodno vrijeme je voljela „zagalamit“.
- Kad je posao, onda je red i disciplina. U slobodno vrijeme volim, izlete, ples, pjesmu, ali i planinarenje.
Tvrdi kako pamti lijepa sjećanja, a bilo je i onih „zanimljivih“.
- Uživala sam u svojoj radnoj atmosferi sa svojim radnim kolegicama koje će mi uvijek biti u lijepom sjećanju, jer iako je bilo puno rada bilo je i puno smijeha i veselja. No, ima jedna zanimljivost koje bih se sjetila. Bilo je to 1996. godine i mi smo tada, kako bi uštedjeli novce, u sedam dana, obišli sva kućanstva na području Virovitičko-podravske županije, koja su dobila odštetu od poplave i ljudima podijelili sredstva. Vozio nas je tadašnji vozač županije, Vlado Filipović Bager, a uz mene je bila i Ankica Garaj, tada vježbenica. Mi smo tada u autu vozili 2 milijuna kuna u kešu, bilo nam je puno izdvojiti dodatna sredstva za poštarinu…
Veseli se mirovini u kojoj je službeno od 3. siječnja.
- Imat ću više vremena za unuke, majku, a imat ću i više vremena za šetnju i planinarenje. (www.vpz.hr, Fotografije: Kristijan Toplak)
