Postoje ljudi koji vam, onako „iz čista mira“, prirastu srcu. Oni rijetko podižu glas, s diplomacijom nisu na „vi“, sve riješe toplim riječima, čak i onda kad bi trebalo „tresnuti šakom po stolu“. Proći će kraj vas, nasmiješiti se, pozdraviti, pitati kako ste. Oni su tihi, ali uz njih je uvijek notes ili papirić u koji stalno nešto zapisuju jer njihovoj kreaciji nema granica. No, ono što je najvažnije, njihovi životni koraci su – guliverovski.
Jasna Baranjec-Keserica rođena je Virovitičanka koja o arhitekturi, o Dravi, svojoj djeci i unucima, obitelji, o Kreativnoj udruzi „Unikat“ (čija je suosnivačica i predsjednica od 2015.) te o sitnim staklenim perlicama koje radi svojim rukama – priča sa sjajem u očima…
– Znaš, upravo smo dobili suglasnost na zadnje izmjene i dopune Prostornog plana županije. Znaš, da to nisam napravila, ne bih mogla mirno otići – kazala nam je jučer u svojoj kancelariji u kojoj su Slobodanka i Marijana tihe ovih dana, jer naša Jasna, ravnateljica Zavoda za prostorno uređenje Virovitičko-podravske županije, ta sitna žena velikih životnih pogleda i energije, odlazi u zasluženu mirovinu (službeno od 1. siječnja). A cvijeće, poklon i najljepše želje, uputio joj je i virovitičko-podravski župan Igor Andrović, s mnogobrojnim djelatnicima Virovitičko-podravske županije…
Kročila je Jasna mnogim hodnicima u svojoj karijeri otkad je u veljači 1983. diplomirala na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Radila je diljem Hrvatske, a za Virovitičko-podravsku županiju, odnosno Zavod za prostorno uređenje, ključna je bila 1999. Tada je trebalo napraviti prvi Prostorni plan VPŽ-a. I, što mislite? Virovitičko-podravska županija bila je treća u Hrvatskoj koja ga je napravila…
Ona zna sve zgrade, sve ulice, svako polje i svako naselje Virovitičko-podravske županije, jer trebalo je poštovati stručne standarde, kulturna, stvaralačka i tehnička polazišta u oblikovanju prostora, a sve radi osiguranja pretpostavki za cjelovitost zaštite prostora i njegovo racionalno korištenje te uskladiti sve to u prostorne planove prostora u kojem živimo.
Sve to, sve ove godine – tiho, a opet snažno, bez „ne mogu“, već uvijek „napravit ćemo“ – stvarala je ljepše okruženje u kojem živimo, stvarala je ljepše okruženje za sve nas koji smo danas „tu“, za sve koji ostaju, za buduće naraštaje, za povijest…
Znamo da niti u mirovini neće „voziti s pol gasa“, jer nikada niti nije. Znamo da će uživati u arhitekturi, Dravi, djeci, unucima, obitelji i svojim malim slatkim kreacijama koje stvaraju njezine nježne ruke. Iza nje ostaje potpis kreativke, ostaje i prekrasan mural u sali za vjenčanja u virovitičkom Centru kulture koji je svojim rukama nacrtala, nanijela strukturu reljefa, obojila… Svi oni koji tamo kažu sudbonosno „da“ ne znaju da je i to djelo jedne sitne žene koja je za života pomicala planine. Hvala, Jasna, jer uz vas i naši životi u Virovitičko-podravskoj županiji imaju smisao… (www.vpz.hr, Fotografije: Kristijan Toplak, privatna arhiva)
