Zmaj. Tako se zove posljednji, oko 550 grama težak mali dron, djelo spretnih ruku Virovitičanina Stribora Badanjeka. Ovaj 23-godišnji student FER-a dronove izrađuje posljednje četiri godine i za sada je među rijetkima u Virovitici koji se bavi ovim zanimljivim hobijem. Stribor dronom “leti” u prosjeku 2-3 puta tjedno, brzina mu je 160 kilometara na sat, a na prostoru bivše vojarne u Virovitici isprobava njegovu brzinu, okretnost i performanse kako bi ga doradom učinio još boljim za ono za što je i stvoren – utrke.
Zmaj. Tako se zove posljednji, oko 550 grama težak mali dron, djelo spretnih ruku Virovitičanina Stribora Badanjeka. Ovaj 23-godišnji student FER-a dronove izrađuje posljednje četiri godine i za sada je među rijetkima u Virovitici koji se bavi ovim zanimljivim hobijem. Stribor dronom “leti” u prosjeku 2-3 puta tjedno, brzina mu je 160 kilometara na sat, a na prostoru bivše vojarne u Virovitici isprobava njegovu brzinu, okretnost i performanse kako bi ga doradom učinio još boljim za ono za što je i stvoren – utrke.
– Još kao klinac sanjao sam kako ću napraviti helikopter. Ljubav prema njima bio je i razlog zbog kojeg sam upisao FER, a onda sam se susreo s onime što je helikopterima danas najbliže – dronovima – govori nam Stribor.
– Na internetu sam vidio da ih ljudi sami slažu, da bez problema lete i da zaista nije nemoguće sastaviti ih. Uskoro sam našao ljude u Zagrebu koji su me uveli u hobi. Postoji i zajednica na netu i puno stranica koje su specijalizirane i nude dobre savjete o tome kako ih sastaviti, gdje pronaći dijelove i slično. Izradom dronova može se baviti svatko tko ima malo strpljenja i hrabrosti uzeti lemilicu u ruke – sa smiješkom govori Stribor pokazujući Zmajeve dijelove i objašnjavajući njihovu važnost i funkciju.
– Imamo čip koji mjeri brzinu, kako je nagnut i slično, a zove se flight controler, SC-ove, dijelove koji upravljaju motorima. Svaki od četiriju motora ima svoj SC unutra, tu je potom baterija, kamera, prijamnik za moj signal i predajnik za videosignal. U biti treba mi jedan dan da ga sastavim, ako imam sve potrebno – objašnjava nam Stribor Badanjek dodajući da su upravo dijelovi koje nabavlja iz inozemstva i koje je potrebno čekati i do mjesec dana glavni krivac zašto mu za neke dronove treba više vremena.
Zmaj ima i svoju upravljačku stanicu, s monitorom, a Stribor koristi i laptop kako bi imao stvari pod kontrolom. Ne koristi ga za špijuniranje, dodaje u trenu, za njega ne trebaju posebne dozvole kao za dronove namijenjene komercijalnoj upotrebi pa s njim leti kad god mu to obveze dopuste.
Izrada dronova za utrke je skup hobi u startu, ali nakon nabave “baze”, troškovi su manji, poručuje naš sugovornik. Prva investicija iznosi između 5 i 7 tisuća kuna!
– Sam dron nije skup. Zmaj, primjerice, košta oko 2500 kuna, no samo zato jer već imam opremu i dijelove za sastavljanje. Kada se jednom kupi osnovno, za izradu i popravak, kasnije ide lakše jer se uzimaju samo rezervni dijelovi – objašnjava.
Budući da im se dronovi zabiju u drvo, zgradu ili jedan o drugi prilikom letova, njihovim je tvorcima bitno imati što više rezervnih dijelova “u rukavu”.
– Kada nas više leti, u prosjeku svaki treći dron padne i pritom neki dio strada. Srećom to su lagani i modularni dronovi pa im se dijelovi odmah zamijene – kazuje, pokazujući “ruku” drona koju je zamijenio na licu mjesta, na travnjaku prije nekoliko dana. Svi iskoristivi dijelovi drona poslužit će mu kao kostur za novi, a stari će ostati visjeti na zidu kao podsjetnik na legendarne letove i sate provedene nad lemilicom.
Kako je studirati na FER-u, pitamo virovitičkog izrađivača dronova koji je na petoj godini tog zahtjevnog studija.
– Nije teško, treba vam znanje matematike, informatike, fizike i puno živaca – poručuje Stribor. Znanje i iskustvo s fakulteta pomaže mu u izradi dronova, od kojih Zmaj ima posebnu ulogu. On mu je, naime, diplomski rad. Model Zmaja unio je u poseban program u kojem pomoću simulacija prati kako će se ponašati, a što mu omogućuje razvijanje novih algoritama za Zmaja. Nakon diplome plan mu je već ove jeseni iskoristiti poslovnu ponudu iz Švedske i zaposliti se u tvrtki koja se bavi automatizacijom strojeva, budući da ga taj posao jako zanima, a u Hrvatskoj trenutno nema ponuda za tu vrstu posla na tržištu. (www.icv.hr, tekst i foto: Marija Lovrenc)
