O ‘festivalskom čudu’ u Virovitici, sponzorima, financiranju i planovima za budućnost, porazgovarali smo s ravnateljem najuspješnijeg regionalnog kazališta u Hrvatskoj – Miranom Hajošem
O ‘festivalskom čudu’ u Virovitici, sponzorima, financiranju i planovima za budućnost, porazgovarali smo s ravnateljem najuspješnijeg regionalnog kazališta u Hrvatskoj – Miranom Hajošem.
Kad je, kako i s kojim konceptom pokrenut VIRKAS?
– Virovitički kazališni susreti pokrenuti su povodom šezdesete godišnjice rada Kazališta Virovitica 2005. godine. U tom trenutku razmišljali smo o manifestaciji kojom bismo tu obljetnicu proslavili i mislili smo da je najbolje proslaviti je upravo tako: dovesti u goste zanimljive predstave iz Hrvatske i inozemstva kao nagradu našoj vjernoj publici.
Htjeli smo im u nekakvom širom kontekstu pokazati koliko su virovitičko kazalište i produkcije koje radimo zaista kvalitetne. U tom trenutku nismo razmišljali da ti susreti postanu tradicionalni, planirana je samo manifestacija za obljetnicu. Međutim, kako smo imali zaista izuzetan odziv publike, a kazalište se i radi zbog publike, odlučili smo se VIRKAS napraviti tradicionalnim i evo nas pred osmim izdanjem. Susreti su u međuvremenu rasli i razvijali se pa smo ove godine došli do ‘rekordnog’ izdanja, ali i dalje ne planiramo pretvoriti ovo u festival kakvih je dovoljno u Hrvatskoj.
Ovo su Susreti, a kazalište zapravo i jest to, susret umjetnika i publike kroz kazališnu predstavu. Imamo samo jednu nagradu, onu naše publike, ali to nije nagrada za najbolju predstavu. Naša publika daje najneobičniju nagradu u zemlji: bira ‘najslađu’ predstavu. Na taj način izbjegavamo onu vrstu kompetitivnosti koja zna biti i negativna na nekim festivalima, naš je cilj druženje, a naša nagrada podsjeća na to u kojoj se županiji VIRKAS događa: Virovitičko-podravska županija najslađa je županija u zemlji, rekorderi smo u proizvodnji meda i šećera.
U međuvremenu je festival poprilično narastao? Čini mi se da nikad nije imao bogatiji program?
– Da, manifestacija se od ove godine proširila na cijelu Virovitičko-podravsku županiju, osim Virovitice još će pet gradova i mjesta u županiji gledati čak 15 predstava iz četiri zemlje (Hrvatska, Srbija, BiH i Slovenija) u ukupno 24 izvedbe.
Time zapravo kazalište dovodimo ‘pred vrata’ one publike koja u svom gradu nema kazalište, ali ima, pokazuju to ovi susreti, iznimnu želju da sudjeluje u kazališnom činu i gleda predstave. Publika u Virovitici, Slatini, Orahovici, Pitomači, Suhopolju i Voćinu vidjet će izbor najboljih predstava iz regije kojima će se predstaviti niz najpoznatijih redateljskih i glumačkih imena, sve ono najbolje što je kazališna umjetnost stvorila u protekloj godini.
Iz istog razloga – publike – Virkas ove godine mijenja koncepciju kako bi postao još dostupniji sve brojnijim gledateljima pa će trajati kroz cijelu veljaču, a predstave će se odvijati vikendima kad ljudi imaju više vremena za kazalište.
Kako je to moguće u godini u kojoj se svi žale na recesiju? Kako se financirate, tj. koliko ste zadovoljni potporom lokalnih i državnih vlasti?
– Situacija je takva kakva jest i mi smo odlučili stisnuti zube i ići dalje, nikakva korist od kukanja i sjedenja skršenih ruku. Kolika će biti subvencija iz Ministarstva kulture RH nažalost još ne znamo, ali se nadamo podršci kao i dosad.
Što se tiče lokalnih vlasti njihova je potpora u okviru njihovih mogućnosti, svi dobro poznajemo gospodarsku situaciju. Osim toga pomažu nam i sponzori koji nas, bez obzira na teško stanje, i dalje prate.
Mislim da su svi oni jako dobro prepoznali značaj VIRKAS-a za županiju jer je već godinama očito da je ovo prvorazredan kulturni događaj u ovom dijelu Hrvatske na koji odlično reagira sve brojnija publika.
Tko i po kojem kriteriju bira program?
– Koncept je zapravo vrlo jednostavan i krajnje nepretenciozan: trudimo se dovesti predstave za sve generacijske segmente naše publike, od najmlađih do najstarijih, a isto tako i žanrovski nastojimo dovesti što raznolikije produkcije.
Predstave biram sam, uz osluškivanje mišljenja relevantnih kazališnih ljudi. Koncept ‘ za svakoga ponešto’ ovdje nema pejorativno značenje, jer ne zaboravite da ovo nije Zagreb u kojem publika ima prigodu birati između velikog broja kazališta.
Veljača je mjesec kad mi našoj publici donosimo pregled onoga što se u kazalištu zbiva u Hrvatskoj i izvan nje i jako pazimo da ne predstavimo samo jednu struju ili estetiku. Isto tako, Kazalište Virovitica napravilo je odličnu suradnju sa svim sudionicima Virkasa pa često razmjenjujemo predstave, kazališta dolaze nama na Susrete, a mi njihovoj publici u sezoni pokazujemo ono što smo napravili u Kazalištu Virovitica. Mislim da je ta dvosmjerna umjetnička komunikacija jako bitna i nastavit ćemo inzistirati na njoj.
Festival se ne odvija samo u Virovitici? Koliko je logistički to težak ‘zalogaj’?
– Festival je organizacijski jako zahtjevan jer ga rade samo ljudi iz Kazališta Virovitica, a ne zaboravite da imamo samo 21 zaposlenika, od čega su većina umjetnici. Organizacija je još i zahtjevnija kad znate da Susrete svake godine otvaramo svojom premijerom koja tako pada u prvi dan VIRKASA.
Nije lako, ali mislim da je potrebno, kad Virovitica već ima kazalište, da ono bude i kvalitetno i s puno izvedbi, pa nam ne pada teško potruditi se dodatno i organizirati ovakav događaj.
Kakvi su festivalski planovi za budućnost, a kakvi Kazališta Virovitica?
– Cilj je nastaviti organizirati Susrete na dalje zadovoljstvo publike i zadržati ovogodišnju razinu što se obima tiče. Pokrili smo cijelu županiju i imamo velik broj predstava i izvedbi tako da i nema puno prostora za dalje širenje. Ali, nastavit ćemo raditi na tome da VIRKAS bude još kvalitetniji, s vrhunskim kazališnim predstavama.
Kazalište Virovitica nastavlja sustavno raditi na svom repertoaru i mislim, bez lažne skromnosti, da imamo jedan od najpromišljenijih repertoara u Hrvatskoj. Nakon premijere Ellinga na VIRKASU do kraja godine očekuje nas nekoliko uzbudljivih kazališnih događaja.
U skladu s našim ovosezonskim opredjeljenjem za scensko istraživanje dobre priče, nakon Proklete avlije pripremamo svjetsku praizvedbu izuzetnog Rushdijevog romana Harun i more priča čiju adaptaciju po našoj narudžbi potpisuje svjetski poznat pisac kazališta za djecu i mlade, Englez Nick Wood.
Spremamo i zanimljivu i pomalo neočekivanu adaptaciju Homerove Odiseje čiji je autor naš ‘kućni pisac’ Jasen Boko, a koja nosi naslov Odiseja ili zašto se muškarcima ne žuri kući. U svakom slučaju, do kraja godine na našoj će sceni biti puno uzbudljivih iznenađenja. (www.virovitica.info)
