Ove godine napunilo se punih 235 godina od početka orahovačkog osnovnog školstva. Prve škole bile su u dijelovima grada koji se zove Riječani i Doljani, a prva modernija škola bila je u samom središtu grada. Upravo taj objekt, zgrada orahovačke pučke škol, srušen je ovih dana, a cilju izgradnje novog modernog gradskog trga.
Ove godine napunilo se punih 235 godina od početka orahovačkog osnovnog školstva. Prve škole bile su u dijelovima grada koji se zove Riječani i Doljani, a prva modernija škola bila je u samom središtu grada. Upravo taj objekt, zgrada orahovačke pučke škol, srušen je ovih dana, a cilju izgradnje novog modernog gradskog trga.
Kako ovaj značajni povijesni objekt ne bi tako brzo bio zaboravljen, pokušat ćemo ga u ovih nekoliko redaka predstaviti, što je sve značio, što se sve u njemu skrivalo…
Središte Orahovice, zvano Pijac, imalo je nekad sasvim drugačiji izgled, samo puko raskrižje. Na parnoj strani ulice poredale se zgrade u nizu sve do puteljka koji vodi starom podrumu (općina, škola, trgovine, pekara, brijačnica, turistički ured, privatne kuće i stanovi …). Urbanističkim preinakama centar dobiva novu dimenziju, širi se i izgrađuje. Samo poneki zapis i stare požutjele razglednice svjedoče o prvobitnom izgledu. Izgrađene su nove zgrade i drugi sadržaji, kako to i priliči središtu grada. Stare zgrade se ruše. Sukladno urbanističkim projektima takova sudbina čeka i zgradu bivše pučke škole. Stoji zgrada tu među nama 152 godine. Služila je svemu i svačemu. No, prije stotinjak godina je u njoj bila orahovačka pučka škola. Školstvo u Orahovici ima dakle dugu tradiciju, spomenica kaže da je u trgovištu Orahovica otvorena pučka škola još daleke 1780. godine. U tim prvim godinama orahovačkom školstvu glavni kamen spoticanja bila je školska zgrada. Škola je radila po kućama (župni dvor, kuća F. Gavrančića …).
Trebalo je iznaći adekvatan prostor, jer u Orahovici nije bilo podesnog objekta za te svrhe. Na inicijativu tadašnjeg župnika M. Kraljevca nađeno je rješenje. Zapovjedništvo ondašnje vojne konjičke pukovnije dozvolilo je da se u njihovim prostorijama otvori škola. Tako je započeo rad jedne od prvih škola na ovom dijelu Slavonije. Kada je u ,,vojarni,, došlo do požara, izgorjela je i škola. Općina je potom kupila kuću u blizini župnog dvora od vlastelina Mihalovića, i u nju smjestila školu. Vlastelin je potom dao posjeći drveće u šumi, obraditi ga u drvenu građu za izgradnju škole. Po svome izgledu i načinu gradnje bila je to skromna drvena kućica (baraka) podložna brzom propadanju. Razvoj školstva u Orahovici rezultirao je upisom većeg broja polaznika. Postojeća škola dotrajala je i postala pretijesna. Narasle su nove potrebe, i tražile nova rješenja. Uspostavom javne uprave osnovana je 1850. godine općina Orahovica s mnogo većim ovlastima i samostalnim prihodima. Kao samostalnoj upravnoj jedinici u njenoj nadležnosti bila je i problematika školstva, poglavito rješavanje pitanja školske zgrade. Prema zabilješkama u spomenici, a po naredbi oblasti, općina je u Orahovici sagradila novu školu na kat, od kamena i opeke. Školska zgrada sagrađena je na zemljištu vlastelina Ladislava Delimanića 1857. godine (danas ulica K. Zvonimira broj 14). O značajnim promjenama u stvaranju školske ustanove svjedoče i školske valovnice osnovne škole u Orahovici iz toga doba. Prvobitno je u prizemlju ove jednokatnice bila jedna učionica i dvosobni stan za učitelja. Na katu su bile dvije učionice i sobica za podučitelja. Rad u ovoj, u to vrijeme novoj suvremenoj školi, započeo je 01. listopada 1858. godine. Ovu pučku školu pohađala su djeca Orahovice, Duzluka, Nove Jošave, Donje Pištane i Čačinaca. Te prve godine u školu je upisano 253 učenika (146 muškaraca i 107 djevojaka). Ravnatelj škole bio je domaći župnik Josip Kršnjavi, mjesni školski nadzornik Vatroslav Mihaljević, a učitelj Tomo Mim. Nastava u školi odvijala se u dvije smjene, tri sata prije podne, i dva sata poslije podne. Tijekom vremena, osobito ratnih godina, stradao je i školski objekt. Prozori razlupani, zidovi izrešetani mecima, namještaj i učila uništeni. U školu je nakratko smještena vojska , a kratko vrijeme služila je i kao ratna bolnica. No, poslije rata otvorena je sedmogodišnja škola, nakon čijeg završetka se polagala mala matura. Zgrada pučke škole u Orahovici služila je svojoj svrsi sve do izgradnje nove školske zgrade, školske godine 1953/54, dakle nepunih stotinu godina. Tada škola postaje osmogodišnja. Nakon preseljenja u novi školski prostor zgrada je imala višestruke namjene.. Orahovački putopisac Ivan Grgurić o ovoj zgradi danas piše.
– Zgrada je unazad nekoliko godina potpuno prazna, neodržavana, derutna. Doduše, s frontalne ulične strane i nije tako loše. Fasada se još drži, krovište čitavo. Prema stilu gradnje prepoznatljivo zdanje školskih objekata iz ranijih vremena. Na to upućuju i dvokrilni prozori s oberlihtom. Slika s dvorišne strane je sasvim drugačija. Krovište propada, prokišnjava, što je uzrokovalo da je otpala fasada, a otpadaju i stogodišnje cigle. Iz zida na katu rastu dvije breze. Kroz razbijene prozore trošne stolarije lelujaju požutjele zavjese. Nazire se i neki namještaj u neredu. Na krovu tri stara dotrajala dimnjaka svojim specifičnim izgledom potvrđuju dugovječnost zgrade. Ona dva novija govore o stanarima novijeg vremena. Zgrada stare pučke škole u središtu Orahovice ispisala je svoju sto i pol godišnju povijest. Kad nestane, ostat će zabilješke u povijesnoj građi i po koja fotografija. Ovaj zapis prilog je tom sjećanju. – piše Grgurić.
Možda bi valjalo danas-sutra kada osvane novi gradski trg, na neki način obilježiti da je tu nekada bila jedna od prvih pučkih škola u Slavoniji, značajno je to i veliko i svakako zaslužuje da se pamti.
Nakon pučke škole u zgradi bila tvrtka, parfumerija, knjižara….
Nakon iseljenja pučke škole, ova zgrada služila u više namjena. Gornji kat bio je prostor uprave nekadašnje tvrtke ”Napredak”, a prizemlje je prilagođeno za trgovački prostor iste tvrtke. Bila je tu knjižara u jednom krilu, a parfumerija u drugom. Iznad ulaznih vrata je do samog rušenja bio vidljiv natpis spomenute firme. U novije vrijeme u zgradi je bila trgovina dječjom opremom, otkup zlata, a najdugovječniji stanar bila je Slatinska banka.
Pučka škola u ovoj zgradi radila punih 100 godina, a nju išli znameniti Orahovčani poput Stjepana Ivšića, dr. Josipa Poljaka ili Stjepana Mesića
Listajući monografiju o Orahovici dr. Ive Mažurana, pričajući s putopiscem Grgurićem i orahovačkom povijesničarom amaterom Duškom Rađenovićem, došli smo podatka da je škola u ovim prostorima radila punih sto godina – od 1858. do 1958. Dakle ovo je zgrada koja je definitivno obilježila orahovačko školstvo, mjesto u kojem su odrasle mnoge generacije poznatih Orahovčana. U ovu su školu tako išli poznati hrvatski znastvenici, rođeni Orahovčani dr. Josip Poljak, braća Stjepan i Milan Ivšić, potom i Robert Domanji te bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i mnogi drugi. (V. Grgurić)
[g-gallery gid=”99486″]
