Za Rokovo izložba “Virovitica voli vlakove” u režiji Gorana Denca

Goran Denac, medicinski tehničar iz Virovitice, kroz dvadesetak godina sakupio je oko 150 lokomotiva i 500 vagona. Njegove makete i vitrine sadrže više od kilometar tračnica. Goran i mala grupa ljudi odlučili su sve to izložiti i predstaviti ljudima.

Za Rokovo izložba “Virovitica voli vlakove” u režiji Gorana Denca

Goran Denac, medicinski tehničar iz Virovitice, kroz dvadesetak godina sakupio je oko 150 lokomotiva i 500 vagona. Njegove makete i vitrine sadrže više od kilometar tračnica. Goran i mala grupa ljudi odlučili su sve to izložiti i predstaviti ljudima. U prostorijama na Željezničkoj stanici Virovitica izložba je u pripremi i trebala bi biti otvorena za javnost za Rokovo. Izložba pod nazivom “Virovitica voli vlakove” nastala je uz puno odricanja i truda, od nabave samih vlakova i lokomotiva, kao i materijala za izradu okoliša. Željeznička maketa bit će među prvih pet najvećih maketa u Hrvatskoj.

SLIKE VLAKOVA SU ME ODUŠEVLJAVALE

Otkud ideja, što Vas je navelo na izradu ove makete, kako ste se zaljubili u ovaj hobi?

– Svi smo imali nekoga u Njemačkoj dok smo bili mali, teta ili netko je dolazio, uvijek su kupovali autiće, a uz njih su dolazili i nekakvi katalozi trgovina u kojima je bilo svega, pa i vlakova. Bila mi je želja imati te vlakove iz kataloga, ali nije bilo mogućnosti. Živio sam na Željezničkoj stanici, obiteljska kuća je i danas nekoliko metara od stanice. Osim toga, i djed je radio na željeznici, bio je pružni radnik, pa je imao puno slika vlakova koje su me oduševljavale.

Otkud iskustvo maketiranja?

– Pa nije to neko veliko iskustvo, više sam kolekcionar nego maketar. Kada imam vremena usput napravim neko drvce, posadim neku travku, ali danas većinom sve materijale kupim gotove, pa treba znati samo posložiti, obojiti i slično.

Tko sve radi na izložbi?

– Marinko Janković, on je zaslužan za održavanje, servisiranje i elektriku, tu su i Zlatko Živković i Toni Stolnik koji sa mnom obavljaju sve ostalo.

VLAKOVE I MATERIJAL SMO UGLAVNOM NABAVLJALI PREKO INTERNETA

Otkud materijal, vlakovi, izrađujete li nešto ručno?

– Većinom putem interneta iz svih dijelova svijeta. Gotovo nema zemlje iz koje nisam nabavljao materijal, ali najviše iz Njemačke i Austrije. Nešto izrađujemo i ručno, na primjer mljevena piljevina, tempere i stara žica, tako izrađujemo drveće. Nešto vlakova su mi ostavili roditelji, neki su još iz djetinjstva. Kada je postalo moguće, mjesečno sam počeo ulagati u to kao u hobi, sada je to prošlo već dvadesetak godina. Imam kolekciju od oko 150 lokomotiva i petstotinjak vagona, a tračnica preko kilometar, ali nešto je u pripremi, nije sve iskorišteno. Sve je u voznom stanju, što nije, radi se na tome da se osposobi.

Jesu li makete iz stvarnog života, imaju li neku svoju priču?

– Mala uskotračna maketa ima priču, budući da su Slatina i ovaj kraj bili poznati po uskotračnoj željeznici i po obitelji Gutman koji su se time bavili i bili vlasnici. Velika maketa je proizvod mašte, ali nailazi ideja da se napravi virovitički kolodvor koji će biti iz stvarnog života.

NAJTEŽI DIO BIO JE PRONAĆI PROSTOR, ZAHVALAN SAM IGORU PRPIĆU

Je li bilo nekih problema kod izrade makete, što vam je zadalo najviše muke?

– Najteži dio je bio pronaći prostor. Iznimna zahvala Igoru Prpiću ispred Sindikata željezničara koji su nam omogućili ovaj prostor u kojem smo trenutno. I njima se to dopalo jer ipak je to neki oblik promocije i hrvatskih željeznica i vlakova općenito. Osim prostora, bilo je problema kod unošenja svih stvari i ponovnog sastavljanja makete.

Jeste li pokušali ostvariti neke financije?

– Dosad ne, sve samostalno financiram. Nešto ćemo pokušati jer u tome nikad ne odrasteš, industrija igračaka je velika i uvijek te iznenade. Sada kako smo ušli u Europsku uniju počeli su praviti sve više modela s našeg područja pa je interes još veći.

I SIN JE ZAVOLIO VLAKIĆE

Kako vaša obitelj reagira na to, podržavaju li vas u tome što radite?

– Sin je često sa mnom, od 4. godine odlično barata skalpelom, a supruga nema vremena za to. Nekada je teško, veliki su izdaci, ali uglavnom me podržavaju u tome. Imam više igračaka od sina i skuplje su pa je onda to malo teško uskladiti.

Koji je cilj izložbe željezničke makete?

– Nemate svaki dan priliku vidjeti i čuti o takvim stvarima, kako je to izgledalo u povijesti. Cilj je upoznati ljude s onime čime raspolažemo i da nešto nauče o tome kao i promocija hrvatskih željeznica i općenito vlakova. Postavit ćemo i četverojezične ploče na kojima će pisati kada su ti vlakovi vozili, koja je bila njihova svrha i slično.

Ima li još nekoga u Virovitičko-podravskoj županiji da se bavi ovime?

– Čuo sam da ima jedan čovjek kod kojeg u kući vlakovi voze po zidovima, ima ih još koji se bave time, ali se ne pokazuju kao ni ja dosad. Vjerujem da ćemo se svi povezati kada krene izložba. (www.icv.hr)

[g-gallery gid=”91885″]