Učestalo se govori da naša djeca ne čitaju dovoljno, a ako i čitaju to se odnosi na sadržaje koji se nalaze na internetu i uglavnom su to sažeci lektirnih naslova koji su propisani godišnjim planom i programom za nastavni predmet hrvatskoga jezika.
Učestalo se govori da naša djeca ne čitaju dovoljno, a ako i čitaju to se odnosi na sadržaje koji se nalaze na internetu i uglavnom su to sažeci lektirnih naslova koji su propisani godišnjim planom i programom za nastavni predmet hrvatskoga jezika. Takvo čitanje ne možemo nazvati prihvatljivim čitanjem te se od škola očekuje da učenike uči i navikava čitati književne sadržaje te ih upućuje na kvalitetne naslove kroz koje će učenici bogatiti osobni rječnik, učiti čitati s razumijevanje te konačno i uživati u pročitanom tekstu. Najvrjedniji učinak čitanja zasigurno jest razvijanje empatije kod čitatelja, tj. uživljavanje s likom te shvaćanje cjelokupne motivacije djelovanja likova što se opet odnosi na razvoj cjelokupne ličnosti pojedinca, tj. čitatelja. I stoga je vrlo važno da se učenike sustavno motivira na čitanje kroz zanimljive i primjerene sadržaje za svaku životnu dob učenika.
Kako bi se učenicima približilo čitanje, u OŠ Eugena Kumičića, u školskoj knjižnici ih se kroz naslove „Tri medvjeda i gitara“ (Lj. Bauer), „Oprostite, jeste li vi vještica“ (P. Horn) te „Riba duginih boja“ (M. Pfister) nastojalo motivirati na čitanje.
Čitanje je važna i korisna aktivnost za svaku osobu te joj se trebamo sustavno posvetiti od najranije životne dobi, za škole je to od prvoga razreda, kroz kurikule nastavnog predmeta hrvatskoga jezika i književnosti, a trebamo imati na umu i izreku Tone Pavčeka koji kaže: “Ako ne budemo čitali, pročitat će nas!” (M. Schmitz)
[g-gallery gid=”81461″ random=”0″ watermark=”0″]
