Jedan od najvećih hrvatskih velikana i najutjecajnijih osoba na području književnosti bio je Antun Gustav Matoš. Njegova djela uvelike su utjecala na tadašnju populaciju, a iščitavaju se i dandanas. U ponedjeljak 17. ožujka 2014. obilježilo se 100 godina od njegove smrti.
Jedan od najvećih hrvatskih velikana i najutjecajnijih osoba na području književnosti bio je Antun Gustav Matoš. Njegova djela uvelike su utjecala na tadašnju populaciju, a iščitavaju se i dandanas. U ponedjeljak 17. ožujka 2014. obilježilo se 100 godina od njegove smrti. Sve ustanove, škole, učenički i dječji domovi, kulturno-umjetnička društva te knjižare koje nose njegovo veliko ime u 12 sati počele su s prigodnim programom obilježavanja obljetnice. Osnovna škola A.G.Matoša u Čačincima pripremila je čitanje Matoševih najpoznatijih pjesama. Ravnateljica škole Kristina Krmpotić upoznala je sve prisutne o Matoševom značaju za hrvatski narod, a potom je sam Matoš, u liku Darija Periše, učenika 7.b razreda, rekao ponešto o sebi i svome životu. Učenici viših razreda: Jakov Bolješić, Luka Hat, Marija Zubčić, Magdalena Vorih, Marta Vekić, Kristijan Sabo, Ivan Vukušić i Martina Čilag čitali su Matoševe pjesme Utjehu kose, Gospu Mariju, Maćuhicu… Svaka izgovorena riječ bila je povratak u vrijeme kraja 19. i početka 20. stoljeća. „Matoš je bio nedjeljivo jedinstven – pripovjedač, pjesnik, kritik, polemičar, putopisac, feljtonist, pisac dijaloga“, kako navodi M. Matković. „Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrepčanin odgojem“, Matoš je rođen 13. lipnja 1873. godine u Tovarniku, a preminuo u Zagrebu 17. ožujka 1914. godine.
Svoja načela temeljio je na saznanjima koja je prikupio boraveći u najvećim gradovima Europe koji su u njegovo vrijeme bili od važnosti za književnost, kao i družeći se s poznatim književnicima tadašnjeg doba. Nažalost, najveći dio njegovih uradaka objavljen je nakon njegove smrti. U književnost je na velika vrata ušao 1892. godine pripoviješću Moć savjesti koja je naznačila početak razdoblja moderne te je tako postao središnja ličnost modernizma u Hrvatskoj. Njegova najpoznatija djela su Iverje, Novo Iverje, Ogledi, Vidici i putovi, Umorne priče, Naši ljudi i kraljevi, Tri humoreske, Moralist i druge satire, Život za milijune, Pečalba. Svojim opusom se nametnuo kao uzor mlađim piscima. Zbog toga što je svojim nesebičnim radom i opusom uvelike doprinio hrvatskoj književnosti, vrlo smo ponosni što naša škola nosi baš njegovo ime. (mf)
