– Ja sam Henrik Klich. Poljak sam. Imam 62 godine i u Hrvatskoj, ovdje u Crncu, živim zadnju 21 godinu… – kazao nam je mršavi čovjek obrastao bradom, sa smješkom na licu. Da, on je Henrik Klich, ili Henjo kako ga zovu sumještani, on je Poljak, koji nema ni osobnu, ni zdravstvenu, nema niti jedan dokument kojim bi dokazao da je to “baš on”. I da, on doista živi od NULA kuna.
– Ja sam Henrik Klich. Poljak sam. Imam 62 godine i u Hrvatskoj, ovdje u Crncu, živim zadnju 21 godinu… – kazao nam je mršavi čovjek obrastao bradom, sa smješkom na licu. Da, on je Henrik Klich, ili Henjo kako ga zovu sumještani, on je Poljak, koji nema ni osobnu, ni zdravstvenu, nema niti jedan dokument kojim bi dokazao da je to “baš on”. I da, on doista živi od NULA kuna.
Henrik je u Hrvatsku stigao, s roditeljima, prije 21 godinu. Oni su u međuvremenu umrli, ostao je sam. Nikoga nema.
– Majka mi je prije smrti prepisala kuću – kazuje nam dok uvlači dim i izbacujući ga poput parne lokomotive.
Kuća u kojoj živi je stara, u njoj je, ako nema svijeće, mrkli crni mrak, jer Henjo nema struje, no u njoj ne caruje nered. Koliko može, Henrik ju čisti, no na svakom koraku vidi se siromaštvo. Dimnjak mu je začepljen te se dim vraća kroz crijepove probija u zrak ili pak vraća u prostoriju u kojoj obitava. Zato su grede crne ko cipela… Nedaleko je kuhinja i drvarnica i kupaonica, gdje se u staroj, “hrđom obloženoj kadi”, uspjeva okupati…
Da bi preživio, pomažu mu dobri ljudi, odnosno kako bi načelnik općine Crnac Mato Damjan kazao, “svatko tko je došao u Crnac, nije ostao ni gladan ni žedan”. Tako mu susjeda Marija svako jutro skuha kavu, pita ga treba li mu što, a dvije kuće dalje, živi Rada Bošnjak koja ga šiša i brije. Ipak najviše se veseli cigaretama… Uglavnom, zahvaljujući dobrim ljudima, mještanima Crnca, susdjedima, općini i načelniku Damjanu, ovaj Poljak bez ijednog jedinog dokumenta, kojim bi dokazao da je on Henrik Klich, živi dan za danom. U nadnice više ne ide, jer je kaže “preslab”, jedino tu i tamo “kad ojača”, zna ljudima iscijepati drva… Prije je radio kao nadničar, a danas kad ga je stigla bolest i starost, doista živi od NULA kuna, iako će i na odlasku kazati “kako mu pomoć ne treba”… To je priča o Poljaku Henriku Klichu, Henji, čovjeku kojeg zna cijeli Crnac, čovjeku koji nema niti jednog dokumenta, čovjek koji se smije i dok ga bol života razara… (www.icv.hr)
