Prije točno 35 godina oko 10 sati, pucnjava, bol i tuga. Poginuo je policajac Stjepan Mlakar, a ranjeni su Franjo Sterle i Josip Jurković. Danas, 11. kolovoza 2026., 35 godina kasnije, ponovno ista bol i tuga, potpuni muk, molitva i suze. Sjećanje na heroja Stjepana Mlakara nikada neće izblijedjeti, a to je pokazala i 35. obljetnica ovog strašnog zločina koju su organizirali UHBDDR Policijske postaje Orahovica 1990./1991. i Općina Čačinci, dok je suorganizator bila Općina Mikleuš.
Obljetnici su nazočili brojni članovi obitelji Mlakar, obitelji Jurković i Sterle, Stjepanovi kolege koji su s njim stradali, Franjo Sterle i Josip Jurković, zatim izaslanik župana Virovitičko-podravske županije Marijo Klement, zamjenik načelnika Policijske uprave virovitičko-podravske Renato Greguraš, načelnik Općine Čačinci Alen Jurenac, načelnik Općine Mikleuš Robert Grabar, gradonačelnik Orahovice Milan Babac te mnoštvo članova udruga proisteklih iz Domovinskog rata, predvođenih udrugom organizatora.
Obljetnica je počela simbolično. Ukupno 16 unučadi stradalih u ovom zločinu u zrak je pustilo golubove mira. Poseban dojam ostavila je i rekonstrukcija samog događaja, odnosno postavljanje istog modela policijskog automobila na isto mjesto i u isti položaj u kojem je zatečen nakon napada na patrolu.
Sve se zbilo na današnji dan prije 35 godina. Policijska patrola Policijske postaje Orahovica krenula je u redovitu ophodnju po selima bivše općine Orahovica. U jednom vozilu koje je patroliralo selima Humljani, Pušina i okolnim područjem našla su se tri mlada čovjeka – Stjepan Mlakar i Franjo Sterle iz Četekovca te Josip Jurković iz Orahovice. Josip je vozio, Franjo je bio suvozač, a iza Franje sjedio je Stjepan Mlakar.
Advertisement
Odjednom, između Humljana i Pušine, iz zasjede je njihovo vozilo zasuto rafalnom paljbom. Oko 60 metaka pogodilo je automobil. Stjepan Mlakar poginuo je na mjestu, Franjo Sterle teško je ranjen s 13 zadobivenih prostrjelnih rana, dok je Josip Jurković, s nekoliko površinskih rana, uspio izaći iz vozila i zapucati prema napadačima, koji su ubrzo pobjegli.
Bio je to strašan, kukavički zločin za koji još nitko nikada nije odgovarao. Sinovi su ostali bez oca, supruga bez muža, a majka bez sina.
Prvi se nazočnima, u ime udruge organizatora, obratio ratni zamjenik zapovjednika Policijske postaje Orahovica Antun Grabovac, prisjetivši se tih kobnih trenutaka:
– Sjećam se kada su četiri mlada Četekovčana došla u postaju – Stjepan Mlakar, Franjo Sterle te Tonc i Kukuljan, prešavši iz PP Slatina kod nas sa željom da što prije dođu do oružja kako bi branili svoje. Bili su to pravi domoljubi, spremni na sve, a toga dana krenuli su samo u redovitu patrolu i doživjeli stravičan zločin koji svi danas pamtimo i nikada nećemo zaboraviti. Drago mi je da nas danas ima ovako puno, da ne zaboravljamo i svjedočimo, jer Stjepan Mlakar dao je svoj život za sve nas ovdje, za našu lijepu i slobodnu Domovinu. Neka mu je vječna slava i hvala – rekao je Grabovac.
Načelnik Općine Čačinci Alen Jurenac, čija je majka Zdenka tada, kao medicinska sestra, spasila život Franji Sterleu, s puno se emocija obratio nazočnima te naglasio kako je danas poslana snažna poruka zajedništva hrvatskog naroda:
– Obitelj poginulog i stradalih branitelja, hrvatski branitelji i policajci, ljudi svih uzrasta i poslovnih dužnosti okupili su se ovdje kako bi se poklonili vitezu, čovjeku koji je samo volio svoje, radio svoj posao i na kraju dao svoj život za Domovinu. Toga dana ti isti monstrumi napali su iz zasjede obitelj Sabo u Humljanima, pucajući po ocu Nenadu i njegova dva mala sina u dvorištu, a nakon nekoliko minuta uslijedio je napad na policijsku patrolu. Bili su to kukavički napadi, jer kakav to čovjek moraš biti da pucaš po djeci, a potom i po ljudima koji rade svoj posao? – rekao je Jurenac te istaknuo kako je danas teško uopće govoriti o tome.
– Imena tih ljudi itekako su poznata našim tijelima vlasti, ali, nažalost, oni nisu dostupni jer su zaštitu pronašli u Srbiji i drugim zemljama. Gledam danas djecu – unučad Stjepana, Franje i Josipa – i pitam se kako njima objasniti zašto je netko pucao u njihove djedove. Ali upravo su oni, puštanjem golubova, poslali još jednu snažnu poruku. Svi ti ubojice koji se kriju po zemljama svijeta mogu pobjeći gdje god hoće, ali ne mogu i neće pobjeći od zločina koje su počinili na našem području. Ti neljudi ne mogu svojoj unučadi i djeci s ponosom prenositi ono što su činili u ratu. To im je najveća kazna koja će ih pratiti dok su živi. Mi se danas s ponosom klanjamo Stjepanu Mlakaru, sa suzom u oku, ali s hrvatskim ponosom u srcu – rekao je Jurenac.
Molitvu je potom predvodio čačinački župnik Nedjeljko Androš, a obljetnica je nastavljena u Četekovcu, na grobnom mjestu Stjepana Mlakara, gdje mu je odana počast.
Nazočnima se obratio načelnik Općine Mikleuš Robert Grabar:
– Gledam obitelj Mlakar, sinove Roberta i Renata i unučad. Ta tuga i bol u njihovim očima neizrecive su i zato danas s posebnim pijetetom odajemo počast hrvatskom heroju Stjepanu Mlakaru. Njegovo ime bit će vječni simbol naše općine, županije i Domovine Hrvatske – rekao je Grabar.
Zamjenik župana Marijo Klement nije se obratio u sklopu obljetnice, ali je u čast Stjepanu i njegovoj žrtvi nakon komemoracije poručio:
– Stjepan Mlakar hrvatski je vitez koji je zlatnim slovima upisan u povijest našeg kraja, naše županije, ali i Domovinskog rata i Republike Hrvatske. On nije bio samo policajac, nego i iznimno hrabar čovjek koji je u najtežim trenucima stvaranja Hrvatske dao ono najvrjednije – svoj život za našu slobodu i samostalnost. Mi kao dužnosnici općina, gradova i županije nikada nećemo zaboraviti imena hrvatskih heroja, važne datume i obljetnice. Dat ćemo sve od sebe da sve to prenesemo na mlađe generacije koje dolaze, kako se naši heroji nikada ne bi zaboravili – rekao je Klement.
Povjesničar Dino Mataz, koji je pokrenuo postavljanje autentičnog policijskog automobila na mjestu napada, nastavio je tako čuvati istinu o Stjepanu Mlakaru:
– Već dugi niz godina pripremamo razne sadržaje s ciljem očuvanja sjećanja na Stjepana Mlakara. Napravio sam film Posljednja patrola, pokrenuo Filmski festival Stjepan Mlakar, koji će i ove godine u rujnu biti održan u Slatini, a ideja o postavljanju automobila na mjesto događaja bila je zajednička ideja mog prijatelja Vladimira Grgurića i mene još prije šest godina, kada sam radio u HVIDR-i Orahovica. Tada nismo imali financijskih sredstava ni mogućnosti, ali evo, danas mi je posebno drago što smo uz pomoć Slatinčanina Vanje Ćuće, koji je restaurirao originalnu Zastavu 101 Milicije iz 1988. godine, isti automobil ustupili za ovaj događaj. Na tome mu od srca zahvaljujem. Ovo je samo nastavak čuvanja istine koja, siguran sam, nikada neće izblijedjeti – zaključio je Mataz. (www.icv.hr, Fotografije: Vladimir Grgurić)
