Zanimljiva priča Maše Ivančević Ribić iz Tehničke škole Virovitica: U školu je došla kao stručnjakinja za termotehniku, a završila kao jedina profesorica strojarskih predmeta

Na prvi pogled, ovogodišnja maturalna fotografija učenika Tehničke škole Virovitica, smjer mehatroničar, ne razlikuje se previše od ostalih. No gledajući detaljnije, među brojnim maturantima pažnju odvlači „dama u plavom“. Riječ je o Maši Ivančević Ribić (32), jedinoj profesorici strojarske grupe predmeta u ovoj virovitičkoj školi, koja je spomenutu generaciju ispratila do mature kao njihova razrednica.

Po struci magistra strojarstva, Maša Ivančević Ribić u Tehničku je školu došla kao stručnjakinja za termotehniku, točnije projektiranje sustava grijanja, klimatizacije i ventilacije, a završila je kao jedina profesorica strojarskih predmeta (kao što su Tehnička mehanika, Elementi strojeva, Tehničko crtanje, Mehatroničke konstrukcije, Senzorika, Kontrola i mjerenje) u aktivu – punom muškaraca. Na prvu joj je to bio šok, priznaje, ali danas Tehničku školu Virovitica i rad u odgojno-obrazovnom sustavu ne bi mijenjala ni za jedan projektantski smjer ili odlazak u privredu.

Kako se snašla u stereotipno „muškom svijetu“ strojarstva i u svom prvom razredništvu, susreće li se s predrasudama i primjećuje li povećan broj žena u tehničkim zanimanjima, otkrila nam je u razgovoru za ICV.
Govoreći o jednom svom radnom danu u učionici punoj dječaka, Maša otkriva kako za nju neke prevelike razlike – nema.

Moram priznati da sam naviknula na muško okruženje jer sam i na fakultetu bila okružena s dosta muškaraca, uz poneku ženu. Tako je i danas. Kada uđem u razred, sve je sasvim normalno, čak i malo lakše kada nema djevojaka – koje ponekad vole komplicirati (smijeh). Dečki su jednostavniji za suradnju, lako prihvate sugestije i zajedno izmjenjujemo neku dobru energiju za vrijeme nastave, a na satu razredništva rješavaju se svi ostali problemi – prepričava nam Maša.

Iako je žensko, potrebe za dokazivanjem dodatnog autoriteta među učenicima nije bilo. No, situacija nije bila tako jednostavna s roditeljima, otkriva.

Iako se učenicima znalo dogoditi da mi se obrate s „ti“, brzo bi se podsjetili da sam im ipak profesorica i razrednica, a ne prijateljica, i da poštovanje mora postojati. Na roditeljskom sastanku, s druge strane, bila je nešto drugačija situacija. Nekima mogu biti i dijete (Maša ima 32 godine, op.a.), pa sam znala osjetiti manjak poštovanja, ali sada kada sam ovu generaciju uspješno privela kraju, smatram da su zadovoljstvo i sreća obostrani. Naposljetku, moj prvi razred bio je doista odličan, riječ je o predivnim dečkima s kojima sam imala lijepu suradnju i mislim da sam baš nagrađena ovim razredništvom, iako je u početku bilo suza, ali sve to ide u „rok službe“, rekla bi moja mama – prisjeća se Maša, priznavši kako se u startu teško nosila s problemima.

Unatoč izazovnom početku u odgojno-obrazovnom sistemu, Maša se za svoje „mjesto pod suncem“ uspjela izboriti. Predrasuda nije bilo puno, ali prisutno je bilo poneko isključivanje iz sastanaka muškog dijela aktiva – kaže.

U ovoj struci ima žena i u većim gradovima predrasude ne postoje. Kod nas, u manjim mjestima, to se polako smanjuje i primjećujem sve više žena u tehničkim zanimanjima, poput strojarstva ili elektrotehnike. U Tehničkoj školi Virovitica još uvijek sam jedina profesorica strojarske grupe predmeta, uz ostale, muške kolege. Bilo je situacija u kojima sam rekla: „Zašto mene niste zvali na sastanak? I mene se to tiče“ i na kraju se izborila za neko svoje mjesto – govori.

Kada je riječ o učenicama na smjeru Tehničar za mehatroniku, priznaje da se i sama iznenadi kada djevojka zakorači u većinski „muški razred“. Trenutačno broje po dvije učenice u prva dva razreda, a u šest godina Mašina rada u ovoj školi, do kraja je ispratila samo jednu djevojku.

Mehatronika je skup predmeta strojarstva, elektrotehnike i računarstva – i nije rezervirana samo za muški spol. O kojem god predmetu bila riječ, najvažniji su upornost i hrabrost. Kada ti ne ide i kada si na dnu, ne preostaje ti ništa drugo nego boriti se, gristi i ići dalje. Bez toga nema uspjeha. To sam nastojala prenijeti i prvoj generaciji učenika koju sam izvela do kraja; kada se čini da nema izlaza, treba potražiti pomoć, više se truditi i biti hrabriji, rješenje uvijek postoji – zaključuje ova inspirativna žena, koja svojim primjerom potvrđuje kako se i sama u životu vodila upravo time. Ne odustajući. (www.icv.hr, Fotografije: Dora Jagarinec, IB Production, Tehnička škola Virovitica)

Najnovije vijesti