Ako čovjek ima volju te prije svega vedar i pošten karakter, godine mu gotovo ništa ne mogu. Upravo je takav Stjepan Okrugić, 94-godišnjak iz Orahovice, koji se i danas aktivno bavi pčelarstvom.
Stjepan je uvijek vedar i nasmijan. Svakoga dana biciklom prijeđe dva kilometra od svoje kuće do orahovačke župne crkve jer svetu misu ne propušta. Otac je šestero djece i djed trinaestero unučadi, a uz obitelj njegova je najveća ljubav- pčelarstvo. Kaže kako je sve počelo još davne 1959. godine u njegovoj rodnoj Vojvodini.
Pokojni otac bio je pčelar pa smo brat i ja nastavili njegovim putem, iako sam se ja tome posvetio više. U početku sam radio s ocem. Blizu smo imali šumu bogatu nektarom pa je uvijek bilo dobrog meda. Nikada nisam volio obrađivati zemlju, a želio sam se nečime baviti i tako sam se zaljubio u pčelarstvo. Volio sam proučavati život pčela, njihov uzgoj i proizvodnju meda. To me potpuno osvojilo i danas sam sretan što se bavim ovim hobijem– započeo je Stjepan.
Iz Vojvodine je morao otići početkom Domovinskog rata jer su mu, kako kaže, zbog hrvatske nacionalnosti prijetili i vrijeđali ga.
Bilo je svega. Kucali su mi na prozore i vrata pa smo odlučili otići. Put nas je doveo u Orahovicu gdje danas zaista uživam. Dolaskom u ovaj lijepi grad odmah sam nastavio s pčelarstvom i evo, ove godine navršava se 67 godina otkako se bavim pčelama– nastavlja Stjepan.
Sve poslove oko pčela i danas uglavnom obavlja sam. Uzgaja i liječi pčele, vrca med te puni staklenke.
U nekim dijelovima, posebno savjetima, pomaže mi brat, koji je nekoliko godina mlađi od mene. Više ne može aktivno raditi, ali ima veliko iskustvo pa mi puno znači. Tu su i prijatelji iz Pčelarske udruge “Pčelica” Orahovica, čiji sam član, no većinu poslova ipak odrađujem sam. Imam više od stotinu košnica, a koliko je točno rojeva teško je reći jer sve ovisi o maticama i leglu. Sve je smješteno u mom dvorištu jer mi je tako najlakše– kaže ovaj karizmatični pčelar.
Najviše proizvodi bagremov med, ali ima i med od kadulje, uljane repice te cvjetni med. Sve radi ručno, a zanimljivo je da često radi i bez zaštitnog pčelarskog odijela.
Moje su pčele dobre. Lete oko mene i zuje dok radim, ali uboda gotovo da i nema. Ako me neka i ubode, brzo prođe jer sam već otporan. Danas mi za sve treba malo više vremena, od brige o pčelama do same proizvodnje, ali radim polako i koliko stignem– kaže Stjepan.
Svoje bogato iskustvo rado prenosi mlađim generacijama pčelara.
Puno je iskustva iza mene i uvijek volim mladim pčelarima dati pokoji savjet i pokazati im kako se radi. Na neki način kod mene odrađuju praktičnu nastavu, a to me posebno veseli. Najdraže mi je kada oni koji krenu učiti kod mene kasnije postanu uspješni pčelari- govori.
Unatoč godinama, gotovo cijeli dan provodi uz svoje pčele.
Ne može drugačije. Pčele zahtijevaju veliku brigu. Najveći je posao vrcanje meda. Tu mi pomažu prijatelji, ali samu proizvodnju obavljam sam jer tada znam koliko je med kvalitetan. Ljudi me često pitaju kako prepoznajem dobar med. Jednostavno – kada ga istresam, mora se otezati. Ako samo kaplje, nešto nije u redu i treba ga još doraditi- objašnjava Stjepan.
Ističe kako su za svaki posao, a posebno za pčelarstvo, potrebni strpljenje i mirnoća.
Imam dobre živce, uvijek sam nasmijan i s osmijehom prilazim košnicama. Vjerujte mi, pčele to osjete. Zna se dogoditi da ljudi koji mi pomažu dođu neraspoloženi. Tada prvo malo porazgovaramo, nasmijemo se i tek onda krenemo raditi– kaže Stjepan.
S osmijehom dodaje kako će, dok god bude mogao, živjeti i raditi uz svoje pčele.
To me drži. Uživam radeći s pčelama, a njihova marljivost i mene čini marljivim i aktivnim- zaključuje Stjepan Okrugić.
Za svoj dugogodišnji i nemjerljiv doprinos radu Pčelarske udruge “Pčelica” te brigu o pčelama ove je godine dobio brončano priznanje, a proglašen je i počasnim članom udruge.
Stjepan je dobra duša naše udruge, uvijek spreman pomoći i dati koristan savjet. S njim je zadovoljstvo razgovarati o bilo kojoj temi, a posebno o pčelama. Njegova ljubav prema njima doista je nevjerojatna i svima nam je uzor– rekao je predsjednik Udruge “Pčelica”, Duško Grdić.
U Stjepanovu dvorištu teško je reći tko se više smije – on ili njegove pčele. A upravo iz takvog ozračja nastaje najbolji proizvod. Jer med proizveden s osmijehom uvijek je najslađi. (icv.hr, vg, Foto: Vladimir Grgurić)
