Brojna djeca, starije osobe i osobe s invaliditetom trebaju podršku zajednice. Imaju pravo na prihvaćenost, stabilnosti, podršku, uključenost i povjerenje.
U našoj zajednici još uvijek postoje djeca, starije osobe i osobe s invaliditetom kojima je potrebno sigurno obiteljsko okruženje, podrška i osjećaj pripadnosti. Upravo zato uloga udomitelja ima neprocjenjivu vrijednost. Udomitelji ne pružaju samo dom – oni pružaju razumijevanje, sigurnost, ohrabrenje i svakodnevnu podršku.
Udomiteljstvo je važan dio sustava socijalne skrbi koji omogućuje život u obiteljskom okruženju umjesto institucionalnog smještaja.
Povodom Nacionalnog dana udomiteljstva želimo govoriti o udomiteljstvu onakvom kakvo ono zaista jest – odgovornom, zahtjevnom i važnom obliku skrbi.
Što znači biti udomitelj?
Biti udomitelj znači biti uključen, biti zabrinut za korisnika, propitivati sebe i svoje mogućnosti, nositi se sa teškim životnim pričama, na znati uvijek točno kako i kada reagirati ili si pak učestalo postavljati pitanja: Jesam li dobro postupio? Jesam li mogao bolje? Hoće li me dijete ili starija osoba prihvatiti?… Biti udomitelj znači zadovoljiti sve uvjete koje zakonodavac pred njih stavlja, biti dostupan gotovo 24 sata na dan, imati niz neprospavanih noći, brinuti o vlastitom zdravlju, zdravlju svoje obitelji, zdravlju smještenih korisnika, brinuti o slobodnim aktivnostima, organizirati prijevoze, ići na roditeljske sastanka, priredbe, kuhati, održavati prostor, brinuti o osobnoj higijeni… Zavoljeti korisnika pa „ostati bez njega“… i tako u krug.
Biti udomitelj znači ne imati izbor odabira korisnika. Sustav će smjestiti korisnika, u pravilu žurno, tamo gdje postoji slobodno mjesto.
Biti udomitelj znači mnogo više od svega navedenog. Udomiteljstvo je „zanat“ koji učiš, usvajaš, primjenjuješ, nadograđuješ i uživaš u tome.
To su naši udomitelji. Oni nisu samo oslonci svojim korisnicima. Tu su kao dokaz kako odgovornost, želja, profesionalizam i stalan rad na sebi mogu učiniti da tvoj dom postane dom onima koji ga trebaju.
Udomiteljstvo traži vrijeme, strpljenje, prilagodbu i suradnju sa stručnjacima i institucijama. Nije uvijek jednostavno, ali upravo kroz svakodnevne male stvari (razgovor, podršku, zajednički obrok, odlazak liječniku ili pomoć oko škole…), gradi se osjećaj sigurnosti i povjerenja.
Istovremeno, potreba za novim udomiteljima i dalje postoji. Mnogim korisnicima potrebna je skrb u obiteljskom okruženju, a bez uključivanja zajednice teško je osigurati dovoljno podrške svima kojima je potrebna.
Zato povodom Nacionalnog dana udomiteljstva pozivamo građane da se informiraju o udomiteljstvu i razmisle mogu li se uključiti. Nitko ne mora biti „savršen“ da bi bio udomitelj — važni su stabilnost, odgovornost i spremnost da se nekome pruži podrška u svakodnevnom životu.
Hvala svim udomiteljima koji svojim radom i angažmanom doprinose kvalitetnijem i humanijem sustavu skrbi u zajednici. (Hrvatski zavod za socijalni rad – Županijska služba Virovitičko podravske županije)
