Dva odvojena istraživačka rada učenika, dva mentora i dva mjesta na državnom postolju – iz iste škole. Gimnazija Petra Preradovića u Virovitici ostvarila je rijedak uspjeh na državnom natjecanju iz biologije u Puli, gdje su njeni učenici konkurirali među najboljima iz cijele Hrvatske. Naime, maturant Anton Ladović osvojio je prvo mjesto, a Matko Celić, učenik trećeg razreda, treće mjesto u kategoriji istraživačkih radova srednjih škola. Uz hvalevrijedan rezultat, ova je priča zanimljiva upravo zbog činjenice da su dva virovitička gimnazijalca bili jedan drugome – izravna konkurencija.
Antonov mentor bio je profesor Borna Louvar, a Matkov profesorica Ines Tovarović. Anton je pred četveročlanim povjerenstvom predstavio svoj istraživački rad pod naslovom „Usporedba redukcijske snage i bioloških učinaka biljnih ekstrakata u ROS ovisnim procesima“, dok je Matko predstavio svoj rad „Utjecaj UV zračenja na dostupnost peptidnih veza kolagena“. Natjecanje se sastojalo od nekoliko faza, a svaki korak bio je bodovan prema unaprijed definiranim kriterijima. Anton je ostvario najveći broj bodova u svojoj kategoriji, dok je Matko zauzeo izvrsno treće mjesto.
Govoreći o nastanku samog istraživanja, državni prvak Anton Ladović prisjetio se prošlog ljeta, kada je tijekom školskih praznika započeo s pisanjem spomenutog rada – dok su drugi uživali u dužim danima i ljetnim vrućinama, on je istraživao i razmatrao različite hipoteze.
Iako nisam očekivao prvo mjesto, bio sam svjestan da imamo dobar rad koji je kompleksan i kojega sam razumio u potpunosti. Dobar dio sam napisao tijekom ljetnih praznika, a posljednjih šest mjeseci sam se baš uživio u istraživanje i s profesorom se čuo često. Moram priznati da je bilo zabavno – prepričava nam Anton.
Osobno sam očekivao ovaj uspjeh od samog početka. Nakon što sam kontaktirao Antona, odmah je pristao sudjelovati i krenuli smo s odabirom teme i metoda. Počeli smo s kemijskim testom, koji smo zatim proširili na enzimski i fiziološki. Tijekom godine intenzivno sam ga pripremao s ciljem osvajanja što boljeg mjesta, što smo na kraju i ostvarili – nadovezao se mentor Borna Louvar.
Za razliku od Antona, Matko Celić svoju je mentoricu trebao prvo – upoznati.
Uvijek sam malo skromnija vezano za očekivane rezultate natjecanja, ali tijekom cijelog procesa znala sam koji je cilj onoga što radimo. Znala sam što se od nas očekuje i kako rad u konačnici treba izgledati. Matku nisam ranije predavala, pa ga nisam dobro poznavala, no unatoč tome imali smo dobru organizaciju i jasan plan rada – otkriva nam Matkova mentorica Ines Tovarović.
Ideju za istraživanjem razvili smo tijekom ljeta. Najprije smo provjerili je li moguće provesti eksperiment i hoćemo li dobivene rezultate moći izmjeriti. Cilj je bio pokazati da UV zračenje mijenja dostupnost veza u proteinu, ali promjene u boji dobivenih otopina nisu bile jasno vidljive golim okom. Zbog toga smo došli na ideju da mjerenje provedemo mobilnom aplikacijom, što je bio inovativan način bilježenja rezultata pokusa – objašnjava Matko.
Iako su bili konkurencija iz iste škole, međusobno su se podržavali, a i mentori su surađivali, ističu. Nije bilo rivalstva u negativnom smislu, već su smatrali da je najvažnije da bolji pobijedi. Fokus im je bio na uspjehu škole – osvojiti što bolji plasman, bez obzira na to tko će od njih dvojice biti bolji.
Nismo jedni druge gledali kao konkurenciju. Od početka smo surađivali; ja sam pročitao njihov rad, a oni naš. Shvatili smo da zajedničkim radom možemo postići bolji rezultat. Na kraju su odlučivale nijanse, ali pokazalo se da je suradnja ključ uspjeha. Nije bilo sabotiranja, cijelo vrijeme smo funkcionirali kao tim – ističe Borna Louvar.
Prvo i treće mjesto dijelio je jedan i pol bod. Od maksimalnih 78 bodova, izgubili smo samo tri tijekom cijelog procesa, pa su uistinu odlučivale nijanse. Ne bih rekla da je sreća bila presudna, već su razlike bile u prezentaciji, stavu, kompleksnosti samog rada te razgovoru s povjerenstvom – dodaje Ines Tovarović.
Čitav proces temeljio se na puno pokušaja i pogrešaka, kažu, no postupno su definirali što žele dobiti i kako rezultate objasniti. Što se tiče motivacije učenika, mentori tvrde da tu problema – nije bilo. Anton i Matko sami pokazuju interes za biologiju, redovito se odazivaju na zadatke te su uključeni i tijekom ljeta i nakon redovne nastave.
Kako uspijevaju postići tako dobre rezultate, ostvariti plasmane na više razine natjecanja (ne samo iz biologije, već i hrpe drugih predmeta, op.a.) te pratiti redovnu nastavu, učenici otkrivaju:
Sve se stigne uz dobru organizaciju i opravdanje škole (smijeh). Ponekad mi je naporno nadoknađivati gradivo, posebno ako sam bio na natjecanju pa ubrzo nakon toga pišem test i rješavam zaostatke. Ipak, profesori imaju razumijevanja za izostanke zbog natjecanja, pa se lako dogovaramo oko obaveza i usklađivanja – otkriva Anton, kojemu je stomatologija prvi izbor.
Veći izazov jest činjenica da se natjecanja ponekad održavaju dan za danom, primjerice županijska razina. Ipak, sve smo stigli, uglavnom kroz intenzivniji rad. Inače sam „kampanjac“ (onaj koji uči ili radi u posljednji trenutak, op.a.), duga je noć za nešto naučiti – našalio se Matko, potencijalni budući student medicine.
Da ovaj dvostruki uspjeh ulazi u anale stogodišnje virovitičke gimnazije, potvrdio nam je i sam ravnatelj Kristijan Gostimir.
Doista smo ponosni na naše učenike i njihove mentore. Treba istaknuti kako je to uistinu rijetko – da iz jedne škole budu pozvana čak dva odvojena rada. Pojasnimo, to nisu dva učenika na jednom radu, već svaki učenik ima svoj rad i svog mentora. To je izuzetno rijetko i ovo je zaista rekordan uspjeh – govori ravnatelj.
Gimnazija svake godine iznjedri po 3, 4 ili 5 državnih natjecanja, a ove godine brojimo ih čak 7! To su nadprosječno visoki rezultati, čak i za našu školu. Posebno mi je drago što smo bez konkurencije, u pozitivnom ozračju, ispratili naše uzdanice na državno natjecanje. Nisu se doživljavali kao rivali, već kao najbolji predstavnici svoje škole – završava Gostimir. (icv.hr, dj, Foto: Dora Jagarinec)
