Od Pitomače do Zagreba pa sve do jedne od najbogatijih europskih država i opet natrag. Put je to koji je prošao Leo Fel, danas doktor političkih znanosti, koji je posljednje četiri godine proveo na doktorskom studiju u Luksemburgu.
Njegova priča započinje završetkom Katoličke klasične gimnazije s pravom javnosti u Virovitici i upisom Pravnog fakulteta u Zagrebu. Prilika koja je usmjerila njegovu karijeru pojavila se 2017. godine, kada ga je profesor uključio u međunarodni istraživački projekt.
Jedan me profesor s fakulteta zamolio da pomognem profesoru iz Luksemburga koji je radio na projektu i trebao doći do određenih arhivskih podataka, ali nije imao nikoga na terenu. Prihvatio sam i relativno brzo odradio zadatak, nakon čega mi je ponuđen angažman kao istraživački suradnik – priča nam Leo.
Sljedećih nekoliko godina paralelno je radio za sveučilište u Luksemburgu i studirao u Hrvatskoj.
Sudjelovao sam na različitim projektima, među ostalim na digitalizaciji rezultata referenduma o neovisnosti Hrvatske i prvih izbora iz 1990-ih. Dio tog rada obavljao sam i u Državnom izbornom povjerenstvu, gdje sam proveo nekoliko mjeseci radeći na unosu podataka iz više od dvije stotina arhivskih kutija – dodaje.
Nakon završetka studija, Leo je odlučio uzeti predah od klasičnog pravničkog puta. Nakon završetka studija posvetio se radu na projektima kroz udrugu SUMA, a upravo tada mu stiže prilika koja će mu promijeniti smjer karijere.
Sredinom 2021. javio se profesor iz Luksemburga, s kojim sam ranije surađivao, i rekao da je raspisan natječaj za doktorske studente te me pitao bih li se prijavio – prisjeća se te dodaje kako je bila riječ o interdisciplinarnim doktorskim studijima koji zahtijevaju dva mentora iz različitih područja.
Završio sam pravo, mentor iz Luksemburga bio je politolog pa sam morao pronaći još jednog mentora iz potpuno drugog područja i odabrati temu koja će povezati sve to. Na kraju sam se odlučio za internetsko glasovanje na izborima i istraživao ga u pet europskih država u Norveškoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Švicarskoj i Estoniji – pojašnjava.
Takav izbor doveo ga je i do neobične kombinacije mentora – uz politologa Josipa Glaurdića, drugi mentor bio mu je Peter Ryan, stručnjak iz područja teorijske fizike, a koji se bavi i enkripcijom te postkvantnom kriptografijom.
U svibnju 2021. godine prijavio sam se na doktorski studij, a po završetku selekcije, koja je uključivala dvostruku recenziju pisanog prijedloga istraživanja i intervju, stigla je i konačna odluka u kojoj je pisalo da sam među deset odabranih kandidata, uz ugovor o radu u ulozi asistenta na fakultetu, što je standardan model uz doktorske studije – govori.
Istraživanje za njegov doktorat trajalo je pune četiri godine, a tijekom tog vremena obavio je i niz razgovora sa sugovornicima iz cijele Europe. Ukupno je proveo 55 intervjua s osobama različitih profila – od stručnjaka i znanstvenika do političara i hakera.
To su bili ljudi iz cijele Europe uključujući bivšeg premijera Estonije, osobe na visokim funkcijama i hakere, kako bih dobio što cjelovitiju sliku zašto internetsko glasovanje u Europi još uvijek nije široko zastupljeno – rekao je te je kroz takav pristup, naglašava, nastojao razumjeti složenost i prepreke u primjeni internetskog glasovanja u europskom kontekstu.
U tom je razdoblju napisao i objavio nekoliko radova, uključujući dva samostalna znanstvena članka te jedan u koautorstvu s profesorom Glaurdićem. Uz internetsko glasovanje, pisao je i o digitalnoj transformaciji u javnom sektoru, a njegov rad na temu internetskog glasovanja donio mu je i međunarodno priznanje – nagradu za najbolji rad u području društvenih znanosti 2024. godine na konferenciji E-Vote-ID u Španjolskoj. Uz akademski rad, sudjelovao je i u savjetodavnom projektu za Vladu Luksemburga, koji razmatra uvođenje internetskog glasovanja.
Leo objašnjava kako doktorat nije samo pisanje rada, već dugotrajan proces kroz koji istražuješ, proučavaš i pišeš, ali i otkrivaš ljepotu istraživanja. Njegov doktorski rad pretočen je u rad od oko 250 stranica i deset poglavlja.
Prva godina je posvećena proučavanju literature i izradi plana istraživanja. Druga i treća godina su za provođenje istraživanja, u mom slučaju imao sam pet država u kojima sam trebao dogovoriti intervjue, složiti pitanja, analizirati sve odgovore i slično. I na kraju se sve oblikuje u doktorski rad, u mom slučaju to je bila monografija. Završni čin je obrana – priča nam, a rezultat svega je titula doktora znanosti, odnosno doktora političkih znanosti.
Tijekom doktorata živio je u Luksemburgu, gradu Esch-sur-Alzetteu, odnosno Belvalu, posebnoj četvrti gdje su sveučilište, uredi i poduzeća smješteni na jednom mjestu, što dodatno pokazuje koliko je to dinamično okruženje.
Luksemburg je, iako mala država, svijet u malom, mjesto gdje žive ljudi iz ogromnog broja država iz cijelog svijeta. Upravo kroz susrete s ljudima različitih kultura stekao sam nova poznanstva i pogled na svijet koji me je jako obogatio – priča nam.
Na pitanje što je presudno za uspjeh, njegov odgovor je jednostavan: nisu presudni nikakvi posebni talenti – najvažniji su znatiželja i upornost. Upravo te dvije osobine odvele su ga iz Pitomače do međunarodne akademske scene i ponovno natrag, s jasnom idejom kako stečeno znanje primijeniti tamo gdje je sve počelo.
Danas svoje znanje i iskustvo želi usmjeriti na razvoj lokalne zajednice, rad s mladima i projekte koji mogu unaprijediti kvalitetu života.
Kad sam odlazio, napisao sam da odlazim da bih se vratio. Sada sam se vratio da bih ostao. U ovom trenutku odlučio sam se vratiti doma, gdje s grupom mladih kroz udrugu SUMA radim na brojnim projektima za mlade, ali i za širu zajednicu. Bavimo se održivim razvojem, surađujemo s jedinicama lokalne samouprave i javnim ustanovama, pripremamo i provodimo projekte te stvaramo partnerstva, nastojeći kroz nove ideje otvoriti našu sredinu prema svijetu. Pokušavamo biti prozor u svijet unoseći nove ideje i pristupe – ističe te dodaje kako vjeruje da zajednica može napredovati samo ako je spremna prihvaćati nove ideje i mijenjati se.
Iako je prošao put od Pitomače do Luksemburga i natrag, njegov put zapravo tek počinje jer, kako kaže, najveća vrijednost znanja je u tome da se podijeli i pretvori u nešto korisno za zajednicu. (icv.hr, ib, Foto: Ustupljena fotografija)
