Svjetski dan sijamskih blizanaca, koji se obilježava 24. studenoga, posvećen je podizanju svijesti o medicinskim, socijalnim i emocionalnim izazovima s kojima se suočavaju sijamski blizanci i njihove obitelji. Ovaj dan naglašava važnost podrške, razumijevanja i uključivanja te potrebu za stalnim zagovaranjem njihovih prava.Svjetski dan sijamskih blizanaca, koji se obilježava 24. studenoga, posvećen je podizanju svijesti o medicinskim, socijalnim i emocionalnim izazovima s kojima se suočavaju sijamski blizanci i njihove obitelji. Ovaj dan naglašava važnost podrške, razumijevanja i uključivanja te potrebu za stalnim zagovaranjem njihovih prava.
Tim povodom provjerili smo kako su naše najpoznatije hrvatske sijamske blizanke – Kristina i Valentina iz Bušetine. Njihova majka Marija Tambolaš prisjetila se teških trenutaka tijekom trudnoće, koja je od samih početaka bila neizvjesna.
Kako navodi, u prvim pregledima liječnici su vidjeli samo jednu bebu, a potom su posumnjali na blizanačku trudnoću.
Sjećam se da sam u šoku pitala doktora: “Kako ću ja s njih dvoje?” – kaže Marija. Ubrzo je ultrazvuk pokazao da nešto nije u redu, zbog čega je upućena u Zagreb na daljnje pretrage, gdje je potvrđeno da nosi sijamske blizance.
Cijelo vrijeme trudnoće nije se znalo na koji način su spojene i kako će se to dalje razvijati. Davali su jako male šanse da će obje ostati žive. To je bio vrlo traumatično razdoblje za mene. Do samog kraja, pa čak ni na operaciji nije se znalo što će biti s bebicama. Plan je bio da šest mjeseci ostanu spojene dok ne ojačaju i dobiju na kilaži jer su bile jako sitne. No, onda su počele komplikacije – prisjeća se Marija.
Te su komplikacije ubrzale operativni zahvat. Tim liječnika je morao reagirati ranije nego što je bilo predviđeno.
Srećom, sve je na kraju prošlo jako dobro. Danas su odlično, zdrave su i vesele – kaže Marija. Blizanke imaju redovite kontrole u Zagrebu nekoliko puta godišnje, a život kod kuće protječe upravo onako kako izgleda u mnogim obiteljima s više djece – uz mnogo igre, nestašluka i međusobne privrženosti.
Jako su vrckave, živahne, ponekad se posvađaju, ali su nerazdvojne. Ove godine krenule su u vrtić i ne mogu jedna bez druge. Svi su fascinirani koliko su već velike, odrasle. Prošlo je gotovo sedam godina otkako su razdvojene i sve je dobro završilo. Mnogi se čude kako nemaju nikakvih posljedica što se tiče zdravlja. Starija braća su uglavnom zaštitnički nastrojeni, ali naravno da se ponekad i posvađaju – to je ona standardna bratsko-sestrinska ljubav – s osmijehom nam govori Marija.
Dodaje kako je okolina bila iznenađena jer tijekom trudnoće gotovo nitko nije znao što ih čeka.
Znali su samo roditelji i najuži krug ljudi. Nismo htjeli govoriti jer ni sami nismo znali što će se dogoditi – kaže Marija. Nakon poroda i uspješne operacije, ističe, podrška okoline bila je iznimna, osobito Općine Špišić Bukovica i Županije.
Danas, gotovo sedam godina nakon razdvajanja, djevojčice žive punim plućima, bez zdravstvenih posljedica koje bi ih ograničavale. A njihova priča, baš na Svjetski dan sijamskih blizanaca, podsjeća na snagu obitelji, hrabrost roditelja i važnost zajedničke podrške. (icv.hr, mk)
