Alojza Lacha iz Turnašice (66) brojni znaju kao vokalnog solista popularne glazbene grupe “Podravski mužikaši”, no manje njih zna da je Lojza, kako ga mnogi zovu, već pola stoljeća u vatrogastvu, a također je i poznati vinar i vinogradar sa zlatnim odličjima. Alojza Lacha iz Turnašice (66) brojni znaju kao vokalnog solista popularne glazbene grupe “Podravski mužikaši”, no manje njih zna da je Lojza, kako ga mnogi zovu, već pola stoljeća u vatrogastvu, a također je i poznati vinar i vinogradar sa zlatnim odličjima.
Kako bi saznali njegovu priču, put nas je odveo u Turnašicu, a Alojza smo zatekli među inox bačvama u vinskoj prostoriji u krugu obiteljske kuće, tipične za nekoga tko se uspješno bavi poljoprivredom. Odmah nam je objasnio da je obitelj Lach oduvijek živjela od poljoprivrede.
Tako sam i ja školske klupe ubrzo zamijenio konjskom zapregom, a kasnije i poljoprivrednom mehanizacijom. Od mog rođenja, obitelj se bavila ratarstvom i proizvodnjom duhana i tako je bilo sve do 2019. godine, kada sam se zbog nagomilanih problema u sektoru duhana, definitivno prestao baviti tom proizvodnjom te kao i mnogi drugi, počeo saditi kamilicu. Sada imam između sedam i osam hektara pod tim ljekovitim biljem i kooperant sam jedne tvrtke iz Lozana. Imam i nešto zobi, ječma, tritikala i suncokreta koje uzgajam za ishranu svinja i peradi. Nekada smo se bavili i uzgojem mliječnih krava no i sami znate da se velika većina farmi zbog problema u mljekarskoj industriji ugasila pa tako i moja. S obzirom na to da sam oduvijek volio poljoprivredu uvijek sam iznašao neko rješenje, a tako će biti i nadalje sve dok mi to zdravlje bude omogućilo – rekao nam je o svojoj “prvoj ljubavi” Alojz i odmah prešao na drugu, vinogradarstvo i vinarstvo kojim su se, kako nam je rekao, bavili i njegov djed Martin i otac Stjepan.
U ovim našim krajevima nekad je bavljenje vinogradarstvom bila normalna stvar jer je pjeskovito tlo i osunčanost Aršanja idealno za kvalitetno grožđe i dobro vino. Na oko hektar vinograda imam Graševine, Sivog pinota, Rajnskog rizlinga i Frankovke. Vinogradarska godina bila je dobra tako da sam bačve napunio s pet i pol tisuća litara odličnog vina koje imam za svoje potrebe, a dio prodajem na kućnom pragu. Bavljenje vinogradarstvom i vinarstvom nije nimalo lako i iziskuje puno truda, ljubavi i vremena, ali to je također tradicija naše obitelji i još jedna od mojih ljubavi – otkrio nam je naš domaćin, dobitnik mnogih zlatnih i srebrnih vinskih odličja, te prešao i na treću od svojih ljubavi – vatrogastvo. Istaknuo je pritom da je vatrogastvo također tradicija obitelji Lach.
Vatrogasci su bili i moj djed i moj otac i ja, a eto i sva četiri moja sina, s tim da je Tomislav koji je magistrirao strojarstvo, zamjenik zapovjednika DVD Turnašica i predsjednik NK Turnašica koji se natječe u 2. županijskoj ligi. Valjda je tu svestranost naslijedio od mene – kroz smijeh je rekao Lojza koji je u 50 godina vatrogasnog staža prošao sve i svašta, od operativnog vatrogasca do predsjednika DVD Turnašica, a sada je na funkciji zamjenika predsjednika DVD-a.
Turnašica je poznata po vatrogastvu od 1926. kada je osnovan DVD pa do dana današnjeg. U tih gotovo 100 godina Turnašica je iznjedrila brojne vatrogasce i vatrogasne natjecatelje poput muške A ekipe, državnih prvaka “Bisera” – rekao nam je ovaj iskusni vatrogasni časnik i dobitnik mnogih vatrogasnih priznanja, koji je za kraj naše priče ostavio glazbu s kojom se, kako nam je rekao, počeo baviti 1983. godine kada je nastupio na festivalu pjevača amatera u Virovitici.
Do tada sam pjevao samo iz razonode, a ljubav prema glazbi naslijedio sam od svog oca koji je bio odličan harmonikaš. Moj prvi glazbeni sastav bila je grupa “More” iz Milanovca koju su osnovali braća Kožnjak. S njima sam ostao 10 godina, da bi 1996. na nagovor pokojnog dr. Marijana Jergovića došao u tek osnovane “Podravske mužikaše”. Tu su još bili Josip Tončić, Josip Kaša, Franjo Kos, Nikola Šubić, Drago Pecek, Damir Begović i Damir Hajduk. Dolaskom u taj sastav ostvarila mi se davnašnja želja da sviram pred pitomačkom publikom. Naravno svirali smo diljem Hrvatske, ali i Europe i u Kanadi. Iza nas su brojni nastupi na festivalima, stotine pjesama te isto toliko i nagrada. O nastupima van festivala da i ne govorim jer bilo ih je nebrojeno puta. “Mužikaši” više ne postoje, ali postoji baština koju smo ostavili i koja se i dan danas rado sluša i po kojoj će nas, nadam se pamtiti – rekao nam Lach.
I tako riječ po riječ, nakon jedne od najvećih stigli smo i do uistinu najveće njegove ljubavi, a to je obitelj – supruga Blanka koja mu je životna suputnica i desna ruka te njegovi sinovi.
Uz Tomislava, tu su i Mihael koji je časnik u Hrvatskoj vojsci, Luka koji je također kao i Tomislav završio strojarstvo i radi kao nastavnik u Srednjoj školi u Virovitici te Stjepan koji je završio geografiju i bavi se, kao što to mnogi znaju, pjevanjem. Živi sa svojom suprugom u Ljubuškom i bavi se pjevanjem i skladanjem. Osim sinova, Blanka i ja imamo i osmero unučadi, a uskoro će doći i deveto. Sretan sam što smo brojna obitelj, jer obitelj je od svih mojih ljubavi najveća i najjača – zaključio je svoju u kraćim crtama ispričanu životnu priču Alojz Lach. (icv.hr, bs)
