Virovitičko-podravska županija obiluje bogatom kulturnom baštinom koju njeguju narodi različitih nacionalnosti, ali svi s istim nastojanjem – da nematerijalna kulturna baština nikada ne padne u zaborav.Virovitičko-podravska županija obiluje bogatom kulturnom baštinom koju njeguju narodi različitih nacionalnosti, ali svi s istim nastojanjem – da nematerijalna kulturna baština nikada ne padne u zaborav.
Jedna od onih koji se posebno ističu u čuvanju starina jest Željka Špoljarić (61) iz Rušana. Ona prednjači u svemu što se odnosi na očuvanje predmeta i običaja, bilo da potječu iz Rušana ili iz Gradine, mjesta u kojemu je rođena.
Željka i suprug Josip zajedno već više od tri desetljeća dijele život u Rušanima. Imaju četiri kćeri, a iako je Željka u početku radila kao trgovkinja, zbog Josipovih čestih odlazaka na terenski rad odlučila se posvetiti obitelji i kući. Uz to su oduvijek imali i poljoprivredno gospodarstvo, kojim se bave i danas. Dok Josipa najviše ispunjavaju majstorski poslovi, Željkina najveća strast je upravo skupljanje starina i pisanje poezije.
Naime, u njihovoj se obiteljskoj kući u dvije sobe i hodniku nalazi više od 500 različitih eksponata: od raznih vezova, narodnih nošnji, stolnjaka i ručnika, do kuhinjskog posuđa od porculana i gline, nakita, figurica, starih slika i dokumenata, vaza i sušenog cvijeća. Posebno mjesto zauzima i velik broj starih kućnih alata iz vremena kada se većina stvari izrađivala ručno.
Velika većina onoga što vidite potječe iz kuće mojih bake i djeda, roditelja i rodbine, a manji dio sam kupila na sajmovima antikviteta i izložbama starina. Ako imaš ‘dobro oko’, možeš pronaći vrlo zanimljive stvari. No osim dobrog zapažanja, još je potrebnija ljubav prema starinama jer svaka od njih ima svoju priču, znanu ili neznanu. Primjerice, posebno se ponosim kolovratom koji sam naslijedila od svoje majke. Nekada je to bio vrijedan alat za predenje vune, lana ili pamuka u pređu. Onaj tko ga je imao bio je ‘bogat’ čovjek, jer su mnogi tada jedva imali što obući ili obuti. Danas je teško mladima dočarati i objasniti te prilike – kazala nam je ova zaljubljenica u starine pokazujući svoje eksponate.
Starine koje skuplja ne čuva samo za sebe, rado ih pokazuje svima koji žele zaviriti u njezin mali svijet uspomena.
Svatko tko želi može se najaviti i doći, rado ćemo pokazati što imamo. Za sada nisam razmišljala o posebnoj izložbi izvan kuće, no možda jednoga dana bude i toga. Do tada ću, kao i do sada, skupljati starine koje nas starije podsjećaju na prošla vremena, a mlađe informiraju o načinu života i ljudima toga doba. Jednako rado pročitat ću im i poneku svoju pjesmu ili prozni zapis iz zbirki “Crtice iz sjećanja” i “Priče iz mog kraja”. Već iz samih naslova jasno je koliko su moje starine povezane s pisanjem. Sve je to zapravo prisjećanje na odrastanje, roditelje, rodni kraj, rodbinu, prijatelje i mjesta koja su nam bila draga. Vjerujem da ljubav prema starinama ne znači ‘živjeti u prošlosti’, nego voljeti i cijeniti povijest ljudi i rodnog kraja – zaključila je Željka Špoljarić. (icv.hr, bs, Foto: B. Sokele)
