Vatrogastvo zasigurno spada među najstarije i najhumanije pozive, a za to su zaslužni upravo oni ljudi kojima ono nije samo posao, već neizostavni, često i najvažniji dio života. Često čujemo izreke poput “vatrogasac 24 sata dnevno” ili “jednom vatrogasac, uvijek vatrogasac” – i one zaista nose težinu istine.Vatrogastvo zasigurno spada među najstarije i najhumanije pozive, a za to su zaslužni upravo oni ljudi kojima ono nije samo posao, već neizostavni, često i najvažniji dio života. Često čujemo izreke poput “vatrogasac 24 sata dnevno” ili “jednom vatrogasac, uvijek vatrogasac” – i one zaista nose težinu istine.
Dobrovoljno vatrogasno društvo Virovitica u svojim redovima ima brojne članove koji su prešli 60., 70., pa čak i 80. ili 90. godinu života. Unatoč godinama, mnogi od njih redovito sudjeluju u raznim vatrogasnim aktivnostima, a neki su i dalje aktivni članovi. Vatrogastvo odavno nije isključivo muški poziv, a tako je i u DVD-u Virovitica, koji se može pohvaliti bogatom poviješću ženske natjecateljske ekipe, poznate po brojnim osvojenim medaljama i peharima na gradskim, županijskim i državnim natjecanjima.
O tome nam je posvjedočila i najstarija, ujedno i najiskusnija virovitička vatrogaskinja Nada Šarić. U žensku ekipu uključila se još davnih sedamdesetih godina, a i danas, sa 72 godine, i dalje je članica ženskog B tima.
“U ekipi ću ostati dok god budem mogla sudjelovati u vatrogasnim vježbama, koje znaju biti zahtjevne i za mlađe, a kamoli za nas starije. A kada više to ne budem u mogućnosti, vatrogastvom ću se baviti na neki drugi način. Kada jednom odjeneš vatrogasnu odoru, teško ju je skinuti” – priča Nada Šarić, rođena Teskera, kći virovitičke legende i nekadašnjeg djelatnika kina “Zvijezda”, Andrije Teskere.
Zamolili smo je da nam ispriča svoju priču, koja je započela sasvim slučajno, sa sada, nažalost, pokojnim suprugom Zlatkom Šarićem, dugogodišnjim vatrogascem DVD-a Virovitica.
“Prije njega nikad nisam ni razmišljala o vatrogastvu. Bila je to čista slučajnost, baš kao i način na koji sam ga upoznala – prisjeća se Nada. – Naime, kod crkve u Virovitici, dok sam prelazila cestu, ‘pokupio’ me autom. Brzo me ubacio u auto i odvezao u bolnicu. Srećom, ozljede su bile lakše. Tjedan dana kasnije izvadio je zaručničko prstenje, i ja sam odmah pristala. Ubrzo smo se vjenčali. Htjela sam biti s njim što više, a kako je on bio predani vatrogasac, i ja sam se uključila. Završila sam obuku i priključila se ženskom natjecateljskom timu. Da mi je tada netko rekao da ću ostati gotovo pola stoljeća u tom timu, ne bih mu vjerovala” – kaže kroz smijeh.
Poznata po svom vedrom duhu i velikoj predanosti, Nada je svojim humorom i entuzijazmom obilježila brojne treninge i natjecanja. Treninzi se održavaju i do tri puta tjedno, a posebno voli susrete s prijateljskim društvom DVD Kaštel Sućurac, s kojima ih veže dugogodišnje prijateljstvo.
“U takvim trenucima, kolegica Ružica Čubrlo i ja, obje iz ‘stare garde’, često smo najglasnije. Vedrina je važna u ovom pozivu. Osim napornih treninga i natjecanja, moramo biti spremni i na ozbiljne, pa i krizne situacije. Tada je svaka ruka dragocjena” – kaže N. Šarić.
U lipnju slijedi Županijsko vatrogasno natjecanje, a ova vatrogaskinja vjeruje da će se s njega, kao i nebrojeno puta prije, kući vratiti s peharom. Njezina polica puna je zahvalnica, diploma, priznanja i medalja.
“Zahvalna sam na svemu, ali najveća nagrada mi je osjećaj da sam uspješna u onome što volim – uz svoju obitelj, naravno. Moja kći Antonija također je vatrogaskinja, a tu su i njezin suprug, unučad i praunučad” – ponosno ističe.
Vatrogastvo joj je bilo i ostalo čvrsta poveznica s pokojnim suprugom.
“To je ono što nas je spajalo, a i nakon njegove smrti, ostalo je najjača veza s njim. Vatrogasni duh ispunjava prostorije DVD-a, nekada starog, a sada novog doma. Na zidovima su fotografije i uspomene na drage kolege kojih više nema, ali njihova prisutnost i dalje se osjeća. I možda je baš to razlog zašto si vatrogasac cijeli život. Jer ne želiš iznevjeriti ni poziv, ni sve one koji su mu dali svoje vrijeme, zdravlje, pa i život” – poručuje Nada.
Sretna je, kaže, što se vatrogastvo prenosi na mlađe generacije, od djece od 6 do 12 godina, do vatrogasne mladeži.
“U nekim slučajevima roditelji su zaslužni što se djeca priključe, ali ima i onih koji dođu iz znatiželje i ostanu. Možda nam se njihov pristup nekad čini drugačijim, kao da ‘nema duše’ kao nekada, ali to su samo promjene vremena. Najvažnije je da se ovaj humani poziv i dalje nastavlja. I mi stariji dajemo svoj doprinos, rame uz rame s mladima. I zato, uniformu vatrogasnog dočasnika neću skinuti dok god sam živa” – zaključila je Nada Šarić, koju smo ostavili da se vrati kućanskim poslovima jer, kako kaže, sve mora biti gotovo do treninga – s kojeg nikad nije izostala. (icv.hr, bs, Foto: B. Sokele, privatni arhiv)
