U povodu dvadesete obljetnice razaranja voćinske crkve i ubojstva nedužnih civila te završetka rekonstrukcije crkve u Požegi je održan međunarodni znanstveni skup o Voćinu

U povodu dvadesete obljetnice razaranja voćinske crkve i ubojstva nedužnih civila te završetka rekonstrukcije crkve u Požegi je održan međunarodni znanstveni skup o Voćinu, crkvi i svetištu u organizaciji Požeške biskupije te u suradnji s InstitutomU povodu dvadesete obljetnice razaranja voćinske crkve i ubojstva nedužnih civila te završetka rekonstrukcije crkve u Požegi je održan međunarodni znanstveni skup o Voćinu, crkvi i svetištu u organizaciji Požeške biskupije te u suradnji s Institutom za povijest umjetnosti. Skup je u Odgojno-obrazovnom centru Požeške biskupije otvorio požeški biskup dr. Antun Škvorčević. Biskup je u uvodu podsjetio kako će se za tri dana napunit dvadeset godina dvadeset godina od rušenja voćinske drevne crkve i ubojstva nedužnih ljudi. Požeška biskupija, nastavio je, nastoji doprinijeti trajnosti i čistoći pamćenju tih događaja iskazivanjem dubokog poštovanja žrtvama i obnovom razorenog svetog zdanja. Uvjeren sam da dijelim i s vama radost što je voćinska crkva iz 15. stoljeća ponovo podignuta i posvećena, uspostavljena za mjesto hodočasničkih okupljanja, očitovanja odanosti Isusovoj Majci i molitve za one koji su žrtvovali živote za našu slobodu. Od srca zahvaljujem svima vama koji ste prihvatili sudjelovati na Međunarodnom znanstvenom skupu o Voćinu, crkvi i svetištu, kako biste pomogli o spomenutoj obljetnici stradanja doprinijeti istini, pamćenju i spomenu voćinske prošlosti i omogućiti da shvatimo snagu voćinskog Marijanskog Svetišta koje je jedna od čudesnih poveznica između neba i zemlje, Boga i čovjeka u prelijepom središnjem dijelu naše hrvatske domovine i mlade Požeške biskupije – istaknuo je biskup Škvorčević.

Dodao je da je spomen voćinskih stradanja tužna, ali prigoda draga, i to prvenstveno radi toga što svi oni koji su prihvatili sudjelovanje na Skupu te dolaskom u Požegu i Voćin svjedoče svoj odnos poštovanja pa i određene ljubavi prema svemu onome što Voćin predstavlja.

-Vaše istraživanje njegove prošlosti i znanstveni doprinos koji ćete danas predstaviti a potom u zborniku radova šire izložiti, plemenita je gesta koju visoko cijenimo. Čast mi je stoga sve vas s osobitim poštovanjem pozdraviti i posvjedočiti vam srdačnu dobrodošlicu. Pozdrav upućujem neumornom kulturnom djelatniku, akademiku Tonku Maroeviću i drugim članovima Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba, važne ustanove s čijim smo požrtvovnim djelatnicima već duže vremena povezani i u suradnji s njima organiziramo ovaj Skup. Posebnu dobrodošlicu upućujem sudioniku Skupa iz Madžarske dr. Sabolcz Vargi, uz žaljenje što dr. Beatrix F. Romhányi zbog zdravstvenih razloga svoje djece nije danas s nama, ali nam je dostavila svoje izlaganje koje će biti pročitano. Iskazujem dobrodošlicu i poštovanje svim drugim sudionicima Skupa po redu i rasporedu naznačenom u programu rada – kazao je biskup koji je zatim pozdravio i sve ostale nazočne na skupu.

Zatim je akademik Tonko Maroević predstavio knjigu biskupa Škvorčevića “Svetište Gospe Voćinske” iz koje je, kako je kazao, upoznao se s njezinom ljepotom i vrijednošću, značenjem i poviješću.

– Ova monografija pokazuje kako dobro pobjeđuje zlo. Kako prije svega duhovna vrijednost crkve pa onda i materijalna vrijednost kontinuiteta kulture, stvaralaštva, umjetnosti i ljepote živi bez prekida, a danas svjedoči i o vrijednostima suvremene hrvatske likovne umjetnosti – kazao je akademik Maroević.

Današnji život crkve, nastavio je akademik, je svjedočanstvo ne samo precizne obnove nego i novog života.

– Ona je svojom obnovom postala mjesto jednog susreta krasne povijesne tradicije, gotike sa suvremenom umjetnošću, reprezentativnim primjerom naših stvaralaca. To je dokaz da i suvremena sakralna umjetnost može održati visoki kriterij i dati nove plodove – kazao je Maroević pohvalivši grafičko i likovno oblikovanje monografije kao i činjenicu da u njoj ima malo dokumenata o uništenju crkve, a mnogo više o njezinoj obnovi i sadašnjem izgledu. Znanstveni skup nakon toga nastavljen je izlaganjima znanstvenika.

U nastavku međunarodnog znanstvenog skupa o Voćinu, crkvi i svetištu u Požegi kojem je predsjedala dr. sc. Ivanka Reberski predavanje je održao dr.sc. Szabolsc Varga iz Pečuha. On je govorio o urbanizaciji Voćina i okolice u kasnom srednjem vijeku, odnosno o ulozi voćinskog franjevačkog samostana u sakralnoj prostornoj strukturi i u gradskom sustavu Križevačke županije. Iako jer poznata činjenica da je između samostana prosjačkih redova i srednjovjekovnih gradova postojala uska povezanost jer su se franjevci, dominikanci i dr. rado naseljavali u većim gradovima, to nije bio slučaj s Križevačkom županijom. Druga zanimljivost je bila da gradovi Križevačke županije nisu sudjelovali u seljačkom ratu 1514. godine. Naime, premda je u toj županiji bilo mnogo gradova, u nedostatku franjevaca čini se da oni nisu imali svojih vođa Postavlja se pitanje, kazao je dr. Varga, zašto je u Voćinu, između 1490. i 1496. osnovan franjevački samostan. Po svemu sudeći, zaključio je dr. Varga, vlasnici Voćina učinili su to iz osobnih vjerskih razloga.

Zatim je pročitao predavanje dr. sc. Beatrix Romhanyi iz Budimpešte o crkvenim redovima u srednjovjekovnoj Slavoniji i Voćinu. Izlaganje se bavi franjevcima opservantima kao borcima protiv otomanske ekspanzije u čemu prvenstvo pripada franjevcima u Bosni od sredine 14.stoljeća. Njihov prvi samostan u južnom dijelu Ugarskog kraljevstva osnovan je u Đakovu, a nakon toga zaredalo je otvaranje još desetak samostana na tom području. Franjevci su u to vrijeme dobivali veliku potporu radi njihove borbe protiv Osmanlija u koju se 1450. godine uključio i slavni franjevac Ivan Kapistran. Osmanlije su 1537. godine zaustavile dotadašnju franjevačku prisutnost u Slavoniji te će svi liturgijski predmeti iz slavonskih samostana biti preneseni u Remetinec koji će preživjeti do 1565. godine. Nestanak većine franjevačkih kao i drugih samostana dugovan je osmanlijskoj okupaciji, ali i manjku zvanja u doba iseljavanja kršćana.

Dr. sc. Stanko Andrić s Hrvatskog instituta za povijest umjetnosti izložio je temu o najranijim izvorima o samostanu u Voćinu koji je djelovao četrdesetak godina, od kraja 15. Do početka 16. Stoljeća. O Voćinu u doba Osmanlija i neposredno nakon oslobođenja od njih govorio je dr.sc. fra Emanuel Hoško. Nakon što su Turci osvojili Voćin 1543. Godine njega su većinom napustili dotadašnji stanovnici katolici, a u njemu nisu ostali ni franjevci. U takvim okolnostima franjevci Bosne Srebrne preuzimaju pastoralno služenje katoličkom narodu u Slavoniji, Srijemu, Bačkoj i drugih dijelova ugarskog kraljevstva pod turskom vlašću. Franjevci su, zaključio je dr. Hoško, na području Slavonije ispunili posebnu povijesnu zadaću jer su jedini u tom prijelomnom vremenu bili u stanju uspješno obaviti pastoralno djelovanje u tom dijelu Zagrebačke biskupije.

O Voćinu u kanonskim vizitacijama u XVII. i XIV. stoljeću govorio je dr. sc. Stjepan Razum, a o stradanjima tijekom II. svjetskoga rata dr. sc. Stjepan Kožul.

– Župa Voćin imala je oko 5.000 katolika pred Drugi svjetski rat. U ratu i poraću mnogi su župljani ubijeni, a još više ih je raseljeno. Župa je ‘očišćena’ po vjerskom i nacionalnom principu. Prema popisu stanovništva iz 1948. I 1953. Godine u župi je bilo oko 1.400 Hrvata koji su u najvećem postotku bili i katolici. Njihov se broj narednih godina smanjivao jer su bili tretirani kao „zločinci“ i „narodni neprijatelji“ od onih čiji je broj dvostruko porastao na račun „nestalih“ katolika – istaknuo je dr. Kožul.

Dr. sc. Ante Nazor izložio je temu o velikosrpskoj politici na primjeru Voćina u vrijeme demokratskih promjena u Hrvatskoj dok je Miroslav Gazda govorio o srpskoj agresiji na Voćin 1991. godine detaljnije opisavši događaje od početka rata do 13. prosinca te godine kada je ubijeno 47 Hrvata civila, a crkva u potpunosti razorena. I tadašnji voćinski župnik vlč. Nikola Sanjković govorio je o ratnom stradanju župe 1991. Bilo je sve spaljeno i uništeno. Dolaskom Hrvatske vojske i policije Srbi su se povukli u Bosnu i na teritorij Okučana. Mještani su se u svoje mjesto mogli vratiti u proljeće 1992. Godine.

U drugom dijelu znanstvenog skupa koji se odvijao pod predsjedanjem msgr. Josipa Devčića, predsjednika Odbora za izgradnju crkve Majke Božje u Voćinu počelo je izlaganjem dr. sc. Dijane Vukičević Samardžija o crkvi Majke Božje u Voćinu i gotici u Slavoniji.

– Današnja crkva sv. Marije od Pohoda sastavljena od krhotina vlastite povijesti znak je i sjećanje. Nekoć crkva franjevačkog sklopa, svjedok je sudbine prostora i arhitekture kasnog srednjovjekovlja Slavonije. Sliku vremena čine fragmenti građevina, arheološki fiksirani tlocrti crkava u utvrdi Kaptol i sv. Ane u Iloku, portal u Marijancima i voćinska crkva koja je do 1991. godine bila cjelovitije sačuvana – istaknula je dr. Vukičević Samardžija. O samoj slici Gospe voćinske govorila je dr.sc. Mirjana Repanić-Braun dok je dr. sc. Željka Čorak predstavila djela Šime Vulasa u obnovljenoj voćinskoj crkvi.

– Uređenje unutrašnjosti voćinske crkve primjer je kojega se važnost jedva može naglasiti. Požeški biskup Antun Škvorčević imao je hrabrosti povjeriti oblikovanje svetišta kiparu Šimi Vulasu, koji je upravo dobio nagradu za životno djelo, a voćinskim ciklusom dosegnuo vrhunac svoje sakralne dionice: s jedne strane ostajući vjeran vlastitu idiomu i vlastitoj oblikovnoj vokaciji, a s druge ostvarujući čudesan sklad s gotičkom naravi crkve – istaknuo je dr. Čorak.

O ostalim kiparskim i likovnim djelima u unutrašnjosti voćinske crkve čiji su autori Ive Dulčić, Ljubo Ivančić, Josip Biffel, Josip Poljan i Hrvoje Ljubić govorila je dr. sc. Ivanka Reberski.

– Zahvaljujući visokim standardima, koji su u novijoj praksi opremanja crkvenih prostora gotovo zaboravljeni, crkva Gospe Voćinske postala je referentna točka u kojoj se u najboljem svijetlu sabiru suvremene umjetničke vrijednosti dostojne višeznačne spomeničke, memorijalne i duhovne znakovitosti toga svetišnog mjesta – poručila je dr. Reberski.

Zadnje izlaganje na znanstvenom skupu iznio je mr.sc. Josip Krpeljević s temom „Hodočašće osnovnoškolaca u Voćin“. On je utvrdio da se radi o jedinstvenom fenomenu dječjeg hodočašća koje je ove godine navršilo svoju četrdesetu obljetnicu. Pokazalo se, zaključio je, da ova hodočašća donose brojne i raznovrsne pastoralne plodove.

Znanstveni skup završio je odlaskom u Voćin, razgledavanjem obnovljene voćinske crkve te molitvom u svetištu Gospe voćinske.

Izlaganjima pojedinih stručnjaka, prvenstveno o povijesno umjetničkim vrijednostima i značenju voćinske crkve, Međunarodni znanstveni skup završio je svoj radni dio programa u Požegi. Sudionici su potom razgledali izložbu „Ulomci voćinske sakralne baštine“, postavljene u Dvorani bl. Alojzija Stepinca u Biskupskom domu. Otputovali su zatim u Voćin gdje su ih u crkvi dočekali vjernici na čelu sa župnikom Mladenom Štivinom i načelnik Općine Voćin Predrag Filić. Biskup Škvorčević je pozdravio sve nazočne i sudionicima Znanstvenog skupa rekao kako bi bez posjeta obnovljenoj crkvi u Voćinu bili siromašniji za jedno snažno iskustvo o onome što su prikazivali u svojim izlaganjima. Podsjetio je kako je 1994. godine prigodom 900. obljetnice utemeljenja zagrebačke biskupije zajedno s nekim prisutnim članovima Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu surađivao na postavljanju izložbe „Sveti trag“ u Muzeju Mimara i da je tada Željka Čorak, prikazujući u istoimenom Katalogu uništenu sakralnu baštinu u srpskoj agresiji na Hrvatsku, napisala: „Krist je sam mučen i ubijan iznova. Neke od umjetnina ostale su posljednji svjedoci svojih oltara, svojih crkava i svoga svijeta“.

Izlaže se ovdje Majka Božja od Utočišta, voćinska Madona sa svojom svetom prazninom“. Dodao je da je ista autorica u kataloškoj jedinici o slici Gospe Voćinske zabilježila: „Gotička crkva u Voćinu više ne postoji. Srušile su je eksplozivom srpske trupe povlačeći se 1991. godine.“ Biskup je rekao da mu je drago što suradnicima iz 1994. i sudionicima Znanstvenog skupa može u Voćinu posvjedočiti da crkva više nije srušena i da voćinsku Madonu ne okružuje više sveta praznina, nego odanost i ljubav mnoštva hodočasnika koji se oko nje okupljaju i voćinski župljani koji joj svakodnevno upućuje svoje molitve i hvale. Spomenuo je kako nije lako razumjeti sve što se dogodilo i da vjeruje kako je u sve utkan Božji naum i pomoć Isusove Majke. Pozvao je nazočne da Bogu i Isusovoj Majci zahvale za ponovno izgrađenu crkvu i završeni Znanstveni skup. Đakon Zdravko Ticl predvodio je potom povijesne pohvale Gospi Voćinskoj kako su ih hodočasnici molili 21. kolovoza ove godine na središnjem slavlju Godine Gospe Voćinske, a svi nazočni su se naizmjence uključivali pjevajući geslo „Evo ti Majke“. Služba Marijinih hvala završila je zajedničkom molitvom Gospi Voćinskoj i blagoslovom kojeg je na sve zazvao biskup Škvorčević. U razgledavanju obnovljene crkve Josip Devčić je protumačio određene pojedinosti na kojima je bio djelatan kao predsjednik Odbora za izgradnju Svetišta Majke Božje u Voćinu. (www.pozeska-biskupija.com)