Starinskom berbom kukuruza Kulturno-umjetničko društvo “Podravka” iz Starogradačkog Marofa vratilo je djelić prošlosti. Dok danas na poljoprivredi sve poslove obavljaju strojevi, ponekad je teško i zamisliti kako je to nekada izgledalo. Kako ne bismo zaboravili na težak i naporan rad koji je bio svakodnevica naših baka i djedova, članovi KUD-a svojom su inicijativom htjeli pokazati kako još nisu izgubili sjećanje na prošlost, na nekadašnji rad i trud, te kako je još uvijek lijepo biti u prirodi i biti dio nje. U idiličnom krajoliku i u dobrom raspoloženju, članovi KUD-a primili su se posla i pokazali kako je sve to nekada izgledalo bez strojeva, samo uz pomoć obitelji, prijatelja i susjeda.
Starinskom berbom kukuruza Kulturno-umjetničko društvo “Podravka” iz Starogradačkog Marofa vratilo je djelić prošlosti. Dok danas na poljoprivredi sve poslove obavljaju strojevi, ponekad je teško i zamisliti kako je to nekada izgledalo. Kako ne bismo zaboravili na težak i naporan rad koji je bio svakodnevica naših baka i djedova, članovi KUD-a svojom su inicijativom htjeli pokazati kako još nisu izgubili sjećanje na prošlost, na nekadašnji rad i trud, te kako je još uvijek lijepo biti u prirodi i biti dio nje. U idiličnom krajoliku i u dobrom raspoloženju, članovi KUD-a primili su se posla i pokazali kako je sve to nekada izgledalo bez strojeva, samo uz pomoć obitelji, prijatelja i susjeda.
- Danas smo na Marofu održali tradicionalnu berbu kukuruza, odnosno berbu na starinski način. Kukuruz smo brali ručno, dakle lat, odnosno klip, odvajao se od stabljike tako da je većina lužđinja ostajala na kukuruzovini. Berba se odvijala tako da su se lati stavljale u stolnjak koji je bio vezan preko ramena samoga berača. Kad bi berač napunio stolnjak, odlazio bi do kola u koje bi istresao kukuruz. Kukuruzovina se zatim sjekla i vezala u snopove, a od tih snopova se radila stavica. Sve se to naravno vozilo doma gdje se je kasnije lužđio kukuruz, a kukuruzovina služila za nahraniti stoku i slično – objasnila nam je predsjednica Udruge Željkica Mihoković i dodala:
- Naravno, kao i svaki posao, moralo se i okrijepiti, a kasnije i dobro najesti, pa su tako članice pripremile pravu domaću tradicionalnu hranu i kolače. Time smo se prisjetili kako je to nekada bilo, a našoj djeci pokazali kako treba čuvati tradiciju od zaborava – dodala je Željkica.
Tradicijski običaji i svakodnevica naših baka i djedova, nažalost, polako odlaze u zaborav. No, zahvaljujući udrugama i ovakvim aktivnostima ipak će ostati i ostaviti trag na mlađe generacije. Više fotografija možete vidjeti OVDJE (www.icv.hr, ib, foto: Iva Barčan)
