Jedan od dobitnika Povelje Hrvatske obrtničke komore za izniman doprinos razvoju obrtništva i obrtničkih institucija je automehaničar Boris Steiner (51) ili, kako ga Orahovčani vole nazivati, Boba. Kod Bobe je radionica uvijek puna, osim mušterija, kod njega se na čašici razgovora skupe i znanci pa tako automehaničar ponekad posluži i kao “psiholog”.
Jedan od dobitnika Povelje Hrvatske obrtničke komore za izniman doprinos razvoju obrtništva i obrtničkih institucija je automehaničar Boris Steiner (51) ili, kako ga Orahovčani vole nazivati, Boba. Kod Bobe je radionica uvijek puna, osim mušterija, kod njega se na čašici razgovora skupe i znanci pa tako automehaničar ponekad posluži i kao “psiholog”.
Boris Steiner ove će godine napuniti 25 godina rada u obrtništvu. Njegova je prva struka zapravo bila strojobravarska, no ljubav najprije prema motorima, a onda i automobilima potaknula ga je na prekvalifikaciju za automehaničara. U njegovoj radionici danas rade on i pomoćni mu majstor Marko.
– Moj je otac bio limar, imao je svoju radionicu i tako sam ja od malih nogu nešto čačkao po radionici i maštao da jednog dana imam svoj servis i svoju radionicu. To šarafanje mi je nekako u krvi, kao malac sam počeo s biciklima pa onda u mladosti po motorima i kasnije su došli automobili. Iako sam završio srednju školu za strojobravara, život me, eto, naučio da tražim mnoge druge poslove. Ukazala se prilika, odlučio sam se prekvalificirati za automehaničara i tako se moj san ostvario. 25 godina je iza mene, broj ljudi koji je prošao kroz ovu radionicu ne može se odrediti, a o automobilima da ne pričam. Posebna je priča rad s mladima, sjećam se svojih prvih šegrta i kada pogledam unatrag, s jednakom voljom i željom da ih nešto naučim radim i danas. Dolazili su mi učenici iz Orahovice, Našica i Slatine, i posebno mi je drago kada vidim da su zaposleni u struci i da su dobri majstori – kaže Steiner.
Na upit o priznanju HOK-a odgovara:
– Lijepo je znati da si od nekoga prepoznat, a posebno to vrijedi kada to učini tvoja krovna organizacija. Nekako, razmišljam da sve te godine koje su iza mene nisu bile uzalud, da sam nešto ipak napravio. Ta nagrada je jedno osobno zadovoljstvo i motiv da i dalje zadržim kvalitetu. Ono što me drži pomisao je da ne bih izdržao 25 godina da posao koji radim ne valja. No, najveća mi je nagrada kada mušterija ode iz radionice zadovoljna i kada se ponovno vrati i traži novu uslugu. To je znak da dobro radiš i mojoj sreći nema kraja. Nema tih novaca koji to mogu platiti. U svakom slučaju, ponosan sam na tu nagradu i zahvaljujem HOK-u i Županijskoj obrtničkoj komori VPŽ-a što su me prepoznali.
Steineru su, uz redovan posao automehaničara, od mladosti velika ljubav motori, cestovni ili kros.
– Ma to mi je možda i prva i najveća ljubav. Tko zna, da nije bilo Domovinskog rata, možda bi to sve otišlo u drugom smjeru, možda bih se i profesionalno time bavio. No, što je, tu je, danas najviše uživam sjesti na motor, više na taj kros-motor, pa ono “hajdemo u planine”, ali predivni su trenutci i vožnje po cesti jer svake godine po nekoliko puta supruga Mirjana i ja sjednemo na motor i na put. Obišli smo gotovo pola Europe motorom, a naravno i cijelu Hrvatsku. Obitelj mi daje punu potporu, eto i sin Domagoj je jako zavolio vožnju na motoru i danas zajedno znamo sjesti pa malo tu kod nas po Papuku i Krndiji. Oko njega su se okupili njegovi prijatelji i sada je krenula ideja da osnujemo motoklub u Orahovici da pokušamo što više promovirati taj predivan sport u našem kraju. Ja sam već dugi niz godina član Yamaha kluba Hrvatska i svojim ću iskustvom rado pomoći ovoj mladeži kad to ozbiljno bude željela. To je skup i opasan sport, no uz adekvatnu edukaciju i usmjeravanje sve se može dobro posložiti – kaže Boris Boba Steiner. (www.glas-slavonije.hr, Fotografija: Vladimir Grgurić)
