Međunarodni dan rezervata biosfere, koji se obilježava 3. studenoga, posvećen je promicanju očuvanja bioraznolikosti, održivog upravljanja prirodnim resursima i uspostavljanju ravnoteže između zaštite okoliša i gospodarskog razvoja. Riječ je o područjima koja imaju važnu ulogu u očuvanju prirodne baštine, ali i u pronalaženju konkretnih rješenja za izazove klimatskih promjena i održivog razvoja lokalnih zajednica.
Rezervati biosfere međunarodno su priznata područja u okviru UNESCO-ova programa Čovjek i biosfera (MAB – Man and the Biosphere), pokrenutog 1971. godine. Njihova je važnost uspostava ravnoteže između očuvanja bioraznolikosti s jedne strane i razvojnih potreba lokalne zajednice s druge strane.
U sklopu ovog Programa, uspostavljena je svjetska mreža rezervata biosfere, kao međunarodno priznatih područja koja promoviraju rješenja za skladan odnos između zaštite bioraznolikosti i njenog održivog korištenja.
Međunarodni dan rezervata biosfere usmjeren je na podizanje svijesti o važnosti Svjetske mreže rezervata biosfere (WNBR – World Network of Biosphere Reserves), koja danas obuhvaća 784 lokaliteta u 142 države, uključujući i prekogranična područja od iznimnog značaja za očuvanje globalnog ekosustava.
Republika Hrvatska zauzima važno mjesto u mreži UNESCO-vih rezervata biosfere. Posebno se ističe Prekogranični rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav, koji dijeli s Austrijom, Slovenijom, Mađarskom i Srbijom i predstavlja najveće zaštićeno riječno područje u Europi te je ogledni primjer međunarodne suradnje u upravljanju riječnim ekosustavima, zaštiti od poplava i održivom razvoju područja i razvoju održivih oblika turizma. Pored toga, Planina Velebit uvrštena je 1978. godine u svjetsku mrežu rezervata biosfere, štiteći endemsku floru i faunu dinarskog krša.
U kontekstu sve izraženijih posljedica klimatskih promjena, gubitka bioraznolikosti, degradacije tla i pritisaka na vodne resurse, rezervati biosfere postaju važna područja za primjenu održivih razvojnih rješenja. Njihova vrijednost ne očituje se samo u zaštiti pojedinih biljnih i životinjskih vrsta, nego i u očuvanju cjelovitih ekoloških procesa te sposobnosti ekosustava da odgovore na promjene u okolišu.
Svaki rezervat biosfere mora ispuniti 3 temeljne funkcije koje se međusobno nadopunjuju:
– zaštitna funkcija – doprinijeti očuvanju krajobraza te raznolikosti ekoloških sustava, vrsta i genetskih resursa
– razvojna funkcija – poticati ekonomski i ljudski razvoj koji je sociokulturno i ekološki održiv
– logistička funkcija – davati podršku istraživanju, monitoringu, obrazovanju i razmjeni podataka vezanih uz lokalne, nacionalne i globalne probleme zaštite i održivog razvoja
Rezervati biosfere su organizirani u 3 međusobno povezane zone:
– područje jezgre (core area) koje je zakonom zaštićeno i sadrži ekološki najvrjednija područja te je namijenjeno znanstvenim istraživanjima i praćenju stanja
– utjecajno područje (buffer zone) koje okružuje područje jezgre, štiti jezgru od nepovoljnih utjecaja te se u tom području mogu odvijati samo aktivnosti koje su usklađene s ciljevima zaštite (npr. održivi turizam, poljoprivredno i šumsko gospodarenje uz primjenu mjera zaštite)
– prijelazno područje (transition area) koje čine pretežno naseljena područja u kojima se provode edukacijske aktivnosti i promiče održivi razvoj u sklopu gospodarskog razvoja
Obilježavanje 3. studenog je prilika da se podsjeti na važnost integriranog pristupa u kojem znanstvena istraživanja, lokalno znanje i javne politike surađuju radi postizanja ciljeva Programa održivog razvoja UN-a do 2030. godine (SDG – Sustainable Development Goals). (viroviticanature.hr, Fotografija/Ilustracija: Kristijan Toplak)
