“Nismo htjeli razdvojiti braću i sestre samo zato što malena ima Down sindrom”: Posvojenje djece s teškoćama danas nije samo izazov, nego i velika ljubav

Uoči obilježavanja Svjetskog dana osoba s Down sindromom, koji se svake godine obilježava 21. ožujka, u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica održan je danas edukativni program usmjeren podizanju svijesti o posvojenju djece s teškoćama u razvoju te jačanju podrške obiteljima, a organizatori događanja bili su Udruga posvojitelja Virovitičko-podravske županije Obitelj srcem i Udruga za Down sindrom Virovitičko-podravske županije.

Program je obuhvatio dva tematska predavanja, a jedno od njih bilo je predavanje Obiteljskog centra – Područne službe Virovitičko-podravske pod nazivom “Izabrani srcem – posvojenje djece s teškoćama u razvoju”. O toj temi govorila je socijalna radnica Obiteljskog centra Katarina Grahovac, naglasivši kako posvajanje djece s teškoćama u razvoju pred stručnjake i obitelji stavlja posebne izazove, ali istovremeno otvara prostor za stvaranje snažnih i ispunjenih obiteljskih odnosa uz odgovarajuću podršku i razumijevanje okoline.

Posvajanje djece s teškoćama u razvoju je jedna specifična kategorija djece koja su u sustavu posvojenja i za stručnjake stvaraju neke dodatne nove izazove i priče s kojima se moraju susretati i prilagođavati u radu. Posvajanje traži neku dodatnu specifičnu podršku, ne samo u sustavu socijalne skrbi već i u široj zajednici odnosno drugih institucija kroz koje ta djeca prolaze i s kojima se roditelji susreću– rekla je Grahovac.

Poseban naglasak stavljen je na razbijanje predrasuda koje i dalje prate posvojitelje. Kako je istaknuto, često se pogrešno pretpostavlja da se ljudi odlučuju na posvajanje jer ne mogu imati biološku djecu, dok je stvarna motivacija u najvećem broju slučajeva želja da se djetetu pruži dom i ljubav.

U istraživanjima koja su provedena posvojitelji se najčešće susreću sa predrasudama da ne mogu imati vlastitu djecu što zapravo nije tako i motivi nisu pretežno takve prirode već se toj djeci želi pružiti obitelj i ljubav. Ovisno o konkretnim karakteristikama pojedinog djeteta također se mogu susretati s predrasudama vezanim uz etničku pripadnost tog djeteta, ali i s nekim predrasudama vezanim uz ponašanje djeteta koje je ono steklo u ranijim godinama i prijašnjim iskustvima– dodala je Grahovac.

Istaknuta je i važnost kontinuirane podrške, kako prije tako i nakon samog posvojenja, kroz edukacije, radionice i stručnu pomoć koja obiteljima pomaže u stvaranju stabilnih i sigurnih odnosa. Govoreći o brojkama, Grahovac je navela kako se u registru posvojitelja u Hrvatskoj godišnje nalazi oko tisuću potencijalnih posvojitelja, dok istovremeno između 350 i 400 djece čeka svoju obitelj. Godišnje se realizira između 150 i 200 posvojenja.

Uslijedilo je potom i svjedočanstvo obitelji Kapular iz Belišća. Ivana i Marko Kapular podijelili su svoju životnu priču o posvajanju, približivši okupljenima stvarnost roditeljstva kroz osobno iskustvo.

Od početka braka nekako smo odlučili da želimo puno djece i bili smo otvoreni životu, međutim do trudnoće nije dolazilo i nakon dvije i pol godine braka dogodila se trudnoća, no beba se ponovno nije rodila. I prije braka smo imali dogovor da ako ne budemo imali biološke djece da nam je opcija posvajanje i tako je i bilo– ispričao je Marko Kapular.

Njihov put doveo ih je do posvajanja sedmero djece, uključujući i četvero braće i sestara koje nisu željeli razdvajati, među kojima je i djevojčica Eva s Down sindromom.

Nakon prvog posvojenja prilikom kojeg smo posvojili troje djece, razmišljali smo trebamo li još posvajati. Bila je ideja da posvojimo dijete s teškoćama i da to bude to, a onda smo saznali da jedan centar ima četvero braće i sestara, između ostalog da jedna beba ima Down sindrom. Nismo htjeli razdvajati braću i sestre samo zato što malena ima Down sindrom. To nam je bilo neprihvatljivo i rekli smo da bi ušli u postupak bez razdvajanja. Hrabrost nam je dalo i ovo prvo iskustvo i Centar je također smatrao da smo sposobni i da to možemo– dodao je.

Unatoč izazovima, Kapulari ističu kako se njihovo roditeljsko iskustvo ne razlikuje bitno od onog bioloških roditelja.

Poručio bih potencijalnim posvojiteljima da je roditeljstvo jedna uistinu prelijepa stvar, da svaki odgoj nosi svoje izazove i da nije sve divno, krasno i bajno i da ne prolazimo vjerujem neki drugačiji put od onih roditelja koji imaju svoju biološku djecu, pogotovo za vrijeme puberteta. Izazova ne manjka, no svi su to preživjeli pa ćemo i mi i da će nam kasnije biti lakše s našom mlađom djecom– zaključio je Marko.

Uz predavanja, za najmlađe sudionike organizirana je i kreativna radionica u suradnji s Udrugom Unikat, na kojoj su djeca izrađivala prigodne rukotvorine. Njihovi radovi bit će predstavljeni javnosti u subotu, 21. ožujka, na Gradskoj tržnici, a građani će tom prilikom imati priliku upoznati rad udruga, podržati njihove aktivnosti i pridružiti se obilježavanju Svjetskog dana osoba s Down sindromom, šaljući snažnu poruku prihvaćanja, razumijevanja i zajedništva. (icv.hr, mra, Foto: M. Rajnović)

Najnovije vijesti