U prizemlje virovitičkog samostana, gdje su tamjan i ljekovito bilje stoljećima dijelili isti zrak, vraćaju se obrisi nekadašnje ljekarne. Naime, braća franjevci pokrenuli su inicijativu za stvaranje jedinstvenog ljekarničkog muzeja na mjestu tadašnje samostanske ljekarne, a fra Ivica Jagodić, gvardijan Franjevačkog samostana i župnik župe sv. Roka u Virovitici, u razgovoru nam je otkrio detalje – od toga kako će novi postav biti raspoređen po tematskim sobama, do načina kako su franjevci nekoć vodili brigu o bolesnima.U prizemlje virovitičkog samostana, gdje su tamjan i ljekovito bilje stoljećima dijelili isti zrak, vraćaju se obrisi nekadašnje ljekarne. Naime, braća franjevci pokrenuli su inicijativu za stvaranje jedinstvenog ljekarničkog muzeja na mjestu tadašnje samostanske ljekarne, a fra Ivica Jagodić, gvardijan Franjevačkog samostana i župnik župe sv. Roka u Virovitici, u razgovoru nam je otkrio detalje – od toga kako će novi postav biti raspoređen po tematskim sobama, do načina kako su franjevci nekoć vodili brigu o bolesnima.
Kako bi muzejska priča bila što vjerodostojnija, fra Ivica poziva župljane da posude ili daruju stare ljekarničke predmete – bočice, mužare, vage i ostale raritete starije od 100 godina – kako bi se obnovila slika jedne gotovo zaboravljene tradicije u Virovitici.
Riječ je o velikoj ljekarničkoj tradiciji koja se njegovala od daleke virovitičke povijesti, upravo ovdje u samostanu. Samostan je uvijek imao učene ljude, a u posjedu smo 60 tomova, knjiga u kojima se nalazi ljekarničko znanje, iz kojih se pomagalo ljudima s ovoga područja. Tada se, u razdaljini od Zagreba do Osijeka, jedino u virovitičkom samostanu moglo skrbiti o bolesnicima. Franjevci su u 18. stoljeću, točnije 1730-ih godina, već imali poprilično znanja i vještina vezanih uz ljekarništvo – objašnjava nam gvardijan fra Ivica Jagodić.
Sve je postalo službeno kada je „veliki župan“ Virovitički Ljudevit Patačić prepoznao franjevačku skrb o bolesnicima te izdao dokument na kojemu jasno piše da franjevci i službeno mogu liječiti ljude. Taj dokument posjedujemo u originalu – dodaje.
Po uzoru na tadašnju ljekarnu u dograđenom dijelu virovitičkog samostana, u kojoj je djelovao i školovani ljekarnik fra Bonifacije Gerber, današnja braća franjevci žele stvoriti stalni muzejski postav – baš onako kako je to nekada izgledalo.
Franjevci su ovdje imali nekoliko sobica i svaka je imala svoju funkciju. Upravo prema tom ogledu želimo stvoriti jedan zanimljiv ljekarnički postav sa središnjom sobom koja se zvala „oficina“ (prostorija u kojoj se primaju liječnički recepti i izravni zahtjevi bolesnika, op.a.), a koji će se povezati sa Sakralnim muzejom na prvome katu. Tada je to bila ljekarna u koju su ljudi mogli doći, pokucati i potražiti pomoć – a danas želimo stvoriti ljekarnički muzej u koji je svatko dobrodošao – govori fra Ivica.
Župljani današnjice tako će imati priliku naučiti nešto više o ortopedskim i sličnim manjim zahvatima koje su franjevci izvodili na župljanima 18. stoljeća, porođajima koje su babice obavljale, imenima svih ljekarnika… Tu su i stari ljekarnički predmeti, kojih je ipak premalo za jedan takav ljekarnički postav – povijest i davanje zgrade u najam učinili su svoje, govori fra Ivica.
Zgrada je naposljetku 1945. godine bila i oduzeta, tako da smo ostali gotovo bez svega, no ipak se uspjelo nešto sačuvati. To je zaista minimalno, čak i premalo za jedan ljekarnički postav i zbog toga se okrećemo svim građanima Virovitice, pa i šire. Ukoliko posjedujete ljekarničke predmete starije od 100 godina, poput starih ljekarničkih vaga, epruveta ili posuda u kojima su se držale tinkture, voljeli bismo ih uvrstiti u stalni postav – poziva gvardijan.
A kako će taj stalni postav izgledati? Ukratko, bit će podijeljen po prostorijama. Prva soba pričat će priču o utemeljenju franjevačke ljekarne, njenim početcima i važnim dokumentima. Druga soba predviđena je za cijelu plejadu ljekarnika i ranarnika iz tog vremena, kaže gvardijan. Treća prostorija prelazi na instrumente, što se sve s njima radilo i koje su bolesti bile obuhvaćene. Četvrta soba dolazi do bilja i znanja povezanog s molitvom. Tu će biti i sve one ljekovite biljke koje su bile korisne, a sadile su se upravo u franjevačkom vrtu. Naposljetku, u petoj prostoriji – oficini, posjetitelji će moći kupiti kako ljekovito bilje, tako i suvenire, nakon cjelovitog doživljaja ljekarničkog postava, objašnjava nam fra Ivica.
Iako je ovaj muzejski postav tek u začetcima, mogu reći da smo poprilično uznapredovali. Ponajprije smo morali zaviriti u svaki kutak samostana, osobito u tavanske prostorije, kako bismo pregledali, očistili i izmjerili sve potencijalne predmete. Arhitekti su već bili, pregledali sve prostorije i razmijenili svoja razmišljanja s nama. Napravljena je i ljekarnička studija, a trenutno idemo prema dokumentarnoj realizaciji. Za nekoliko mjeseci, nadamo se, trebali bi imati gotov projekt – ističe gvardijan.
Ljekarnički muzej svakako će biti jedinstven postav za ovaj kraj, baš kao što je to tada bila i samostanska ljekarna, zaključuje fra Ivica Jagodić. Ne preostaje nam ništa drugo nego nadati se da će isti biti otvoren za jednu od nadolazećih Noći muzeja! (icv.hr, dj, Foto: D. Jagarinec)
