Od buketa koji majka na poklon dobije za rođenje djeteta do vijenca kojim se od voljenih osoba opraštamo posljednjim „zbogom“, cvijet je cijelog života univerzalan i prepoznatljiv simbol prisutnosti, podrške i razumijevanja.Od buketa koji majka na poklon dobije za rođenje djeteta do vijenca kojim se od voljenih osoba opraštamo posljednjim „zbogom“, cvijet je cijelog života univerzalan i prepoznatljiv simbol prisutnosti, podrške i razumijevanja.
A upravo se cvijećem i to cijeli radni vijek bavi Sanja Mikolčić, vlasnica cvjećarskog obrta „Latica“ u blizini Gradske tržnice. Sanja iza sebe ima 27 godina rada u vlastitom obrtu (koji je otvorila 1. travnja 1998. godine), a posebno se ističe u segmentu obrazovanja, gdje je dugi niz godina predsjednica komisije za polaganje ispita stručnog osposobljavanja za zanimanje cvjećar-aranžer. Također je članica Skupštine Udruženja obrtnika u više mandata i draga osoba koje Virovitičani i žitelji naše županije rado susreću, neovisno o životnoj prilici ili povodu koji ih je uputio na prag njene biljne oaze u srcu Virovitice.
Grad Virovitica ove godine nagrađuje je Zahvalnicom za promociju obrtništva i svoje struke, u koju je ušla inspirirana djedom.
Još dok sam bila dijete, prvi put sam se susrela s ovim poslom zahvaljujući djedu koji je radio vijence, one stare, od ruskusa. Ruskus bi brali, zatim bojali, dodavali umjetno cvijeće, a on bi vijence vozio na kolima po selima. I mama je kasnije radila slične stvari: izrađivala je krizanteme od papira, imala je spravicu kojom ih je stiskala i oblikovala, bile su prekrasne. Radila je s puno ljubavi, a meni je sve bilo zanimljivo te sam se odlučila na taj put – ističe Sanja Mikolčić.
Nakon dvogodišnje škole u Virovitici, nastavila je obrazovanje na poljoprivrednoj školi u Zagrebu. Bila je to zahtjevna škola, sjeća se: predavači su bili profesori s fakulteta, od polaznika se tražilo puno, od stručnih predmeta, do prakse u rasadnicima i staklenicima.
Nudili su mi i da ostanem raditi u Zagrebu jer sam se pokazala, bila sam odličan učenik, ali srce me vuklo natrag. Ovo volim, to sam izabrala – i tu sam već 37 godina – kaže Sanja koja je danas među rijetkim cvjećarima u Virovitici.
San o vlastitom obrtu nije došao preko noći niti se ostvario lako, govori ova iskusna cvjećarka, potičući mlade koji se odlučuju na ovo zanimanje da ne odustanu od želje za vlastitim kruhom u rukama, unatoč početnim teškoćama.
Deset godina sam radila za druge prije nego što sam skupila hrabrost otvoriti svoj obrt. Početak nije bio lak. Sama sam radila šest, sedam godina, svaki dan od 7 ujutro do 20 sati navečer. Nije bilo moguće odmah platiti radnike, lokal, troškove, ali nisam se bojala posla, volim to što radim, suprug je puno pomagao i unatrag 8 godina imam zaposlene djelatnice, više nisam sama. Mladima kažem: u ovom poslu se neće nitko obogatiti, pogotovo ne preko noći. Treba puno rada, odricanja i ljubavi prema onome što radiš. Ali ako ustraješ, isplati se. U obrtu se vrlo brzo vidi tko je za nešto, a tko je pogriješio u izboru svog životnog zvanja, u koje je zalutao – poručuje S. Mikolčić.
Zahvalnicu Grada, koju će ove godine primiti u ime zajednice, doživjela je kao iskreno i veliko iznenađenje.
Iskreno, jako sam iznenađena. Za mene zahvalnica znači da je moj dugogodišnji rad prepoznat i da se struka cvjećarstva uistinu cijeni te mi je poticaj za budućnost. Naravno, svjesna sam da među nama ima još mnogo vrijednih i predanih obrtnika koji jednako zaslužuju ovakvo priznanje. Zato veliko hvala svima koji su u mom radu prepoznali trud, ljubav prema poslu i želju da kroz cvijeće i biljke ostavim trajan, osoban trag – zaključuje S. Mikolčić, za koju treba reći i kako joj je uz cvijeće i biljke jako velika ljubav – sport te je, uz radne uspjehe, po kondiciji i disciplini također primjer mlađim generacijama. (icv.hr, mlo)
