Ponekad je u životu nekoga dovoljno samo promatrati i doživjeti ga kroz njegov pokret, viđenu misao i tek nekoliko izgovorenih riječi. Dovoljno je to za potpuno doživjeti koliko netko vrijedi i da u životu nikada ne postoje granice. Mihael Mjertan (21) iz Orahovice ovu priču priča na najbolji mogući način, on je mladić koji živi u “svom svijetu”, a onaj oko sebe čini boljim i svjetlijim.Ponekad je u životu nekoga dovoljno samo promatrati i doživjeti ga kroz njegov pokret, viđenu misao i tek nekoliko izgovorenih riječi. Dovoljno je to za potpuno doživjeti koliko netko vrijedi i da u životu nikada ne postoje granice. Mihael Mjertan (21) iz Orahovice ovu priču priča na najbolji mogući način, on je mladić koji živi u “svom svijetu”, a onaj oko sebe čini boljim i svjetlijim.
Naime, Mihael je mladić s visokofunkcionirajućim autističnim poremećajem, a ono što može rukom nacrtati je doista nevjerojatno. Prostom rukom crta nevjerojatne stvari prepune najsitnijih detalja, vuče najravnije crte i najpravilnije krugove, izrađuje nacrte svih vozila i drugih stvari bez ikakvih pomagala i sve ostavlja u čudu. Jednostavno samo ostaje pitanje ”pa kako?”.
Mihaelova priča kreće od ranog djetinjstva, njegova majka Mirjana kaže kako je od malena bio povučen i volio se više igrati sam nego u društvu. Majka naglašava kako nije bio baš razgovorljiv i na sva pitanja bi kratko odgovarao ili bi šutio. U vrtić je krenuo u predškolsku grupu i tada je došla do izražaja njegova slaba komunikacija i nedostatak rječnika zbog čega mu je odgođen polazak u prvi razred.
“Tada smo krenuli s njim na govorne vježbe u Suvag. Prošao je obradu kod psihologa i defektologa koji su ustanovili da ima ADD zbog izrazitog poremećaja pažnje. U Klinici za dječje bolesti u Zagrebu također je potvrđena ADD dijagnoza, ali uz autistične elemente. U školi je zbog pomanjkanja pažnje teže pratio nastavu, ali je bio vrijedan i uz moju pomoć uspješno prošao prva četiri razreda. U nastavku školovanja imao je prilagođeni program i asistenta te uspješno završio osnovnu i srednju školu za zanimanje automehatroničar u Orahovici” – priča majka Mirjana te naglašava kako je cjelokupno školovanje Mihael prošao uz njenu veliku pomoć kod kuće i asistenta u školi jer sam nije mogao.
Cijelo vrijeme školovanja Mihael je pokazivao izuzetnu sklonost prema izrađivanju raznih vozila od kartona i to mu je bio omiljeni hobi. Također je znao satima crtati razna vozila, odnosno precizne nacrte pune detalja, a crtao ih je bez upotrebe geometrijskog pribora.
“Iako u nekim stvarima normalno funkcionira, ne snalazi se u realnom svijetu jer živi u svom svijetu koji pokazuje svojim radovima pa mu je naknadnom psihološkom obradom i vještačenjem utvrđeno da ima visokofunkcionirajući autistični poremećaj zbog kojeg se ne može zaposliti” – kaže majka te dodaje da je baš zbog nemogućnosti zapošljavanja uključen u poludnevni boravak u udruzi Jaglac gdje njegov talent sada dolazi do izražaja.
“Potpuno sam mu se posvetila kroz cijelo njegovo odrastanje, napravila sam sve što je u mojoj moći da mu pomognem, da izgradi samopouzdanje i pobijedi osjećaj manje vrijednosti. Zbog toga nisam mogla biti u radnom odnosu cijelo to vrijeme jer je Mihaelovo stanje tražilo moj puni angažman. Ja sam sretna kada je i on sretan, a danas u Jaglacu doista je” – zaključila je majka Mirjana.
Mihael je uvijek skroman, ali svakome rado daruje osmijeh i podjeli svoje razmišljanje o radovima koje izrađuje.
“Ovim načinom crtanja se opuštam, fokusiram na rad, stvaram unutarnji mir. Talent ne dolazi na svijet da bude prepušten sam sebi, nego dolazi tražiti umjetnost i dobre majstore koji mogu s njim nešto i učiniti. Strpljivost, preciznost i smirenost, to je sve potrebno kako bih nacrtao jedan ovakav crtež. Osim crtanja, volim izrađivati makete od kartona. Hvala svima kojima se moji radovi sviđaju” – kaže Mihael te dodaje:
“Ako vas vaš talent veseli i smiruje ovako kao mene, onda znate da radite pravu stvar za sebe, ali umjetnik je ništa bez talenta, a talent je ništa bez rada” – zaključio je Mihael.
U Jaglacu je doista pronašao sebe, jako voli svoje prijatelje i voditelje i, kako kaže sam, a potvrđuje i njegova majka, jedva čeka svaki novi dan u Jaglacu. Njegovu veličinu srca prepoznali su voditelji u Jaglacu i uistinu im se svojom dobrotom i pažnjom ”uvukao pod kožu”.
“Mihael, naš umjetnik, pridružio nam se u rujnu 2023. godine i vrlo ubrzo se uklopio u ugodno društvo Jaglaca, svi su ga super prihvatili, kao i on njih. Rekao nam je kako voli crtati te smo mu dali priliku za to i od tada nas svakodnevno oduševljava i ostavlja bez teksta svojom sposobnošću crtanja markerom na ploči, do sitnih detalja, prostom rukom, bez upotrebe ravnala i drugih pomagala. Vrlo rado svakoga upozna sa svojim radom i ponosno odgovori na sva postavljena pitanja o crtežu. Lijepo je gledati i uživati u onome što radi, a kada ga upoznaš i živiš dane s njim zapravo upoznaješ njegovu prelijepu dušu i veliko srce” – kaže voditeljica i radni instruktor u poludnevnog boravka u Jaglacu Suzana Knežević. (icv.hr, vg, Foto: V. Grgurić)
