Camino de Santiago ili Put svetog Jakova je put u Španjolskoj koji hodočasnici prelaze kako bi došli do grada Santiago de Compostela, točnije do katedrale sv. Jakova u kojoj se nalaze moći apostola Jakova, jednog od prvih Isusovih učenika. Prema legendi, upravo je Jakov donio kršćanstvo Keltima na Iberskom poluotoku, a nakon što je 44. godine pogubljen u Jeruzalemu, njegovi posmrtni ostaci kasnije su dovezeni nazad u Galiciju. Ovo hodočašće jedno je od tri najveća kršćanska hodočašća, ima višestoljetnu povijest te nekoliko trasa, a najpoznatija je ona pod nazivom Camino Frances (započinje u Francuskoj, u mjestu Saint Jean Pied de Port). Tu je trasu UNESCO proglasio svjetskom kulturnom baštinom.
Camino de Santiago ili Put svetog Jakova je put u Španjolskoj koji hodočasnici prelaze kako bi došli do grada Santiago de Compostela, točnije do katedrale sv. Jakova u kojoj se nalaze moći apostola Jakova, jednog od prvih Isusovih učenika. Prema legendi, upravo je Jakov donio kršćanstvo Keltima na Iberskom poluotoku, a nakon što je 44. godine pogubljen u Jeruzalemu, njegovi posmrtni ostaci kasnije su dovezeni nazad u Galiciju. Ovo hodočašće jedno je od tri najveća kršćanska hodočašća, ima višestoljetnu povijest te nekoliko trasa, a najpoznatija je ona pod nazivom Camino Frances (započinje u Francuskoj, u mjestu Saint Jean Pied de Port). Tu je trasu UNESCO proglasio svjetskom kulturnom baštinom.
Prošli tjedan vratila sam se s Camino Frances na kojemu sam provela 31 dan. Od početne točke u Francuskoj do dolaska u Santiago na Plazu Obradoiro na kojemu se nalazi katedrala trebalo mi je 30 dana pješačenja preko sjevernog dijela Španjolske što iznosi oko 800 km. Na Putu sam imala prilike vidjeti bogatstva ovog dijela Španjolske – prirodne ljepote, geološku raznolikost, povijesne i kulturne znamenitosti, predivne gradove i sela, ljubaznost domaćih ljudi, a poseban je doživljaj bio sudjelovati na svetoj misi u katedrali sv. Jakova na Veliku Gospu.
Kako se hodočasnici koji dolaze iz raznih dijelova svijeta, npr. Australije, Brazila, Južne Koreje, Tajvana, Kine, Rusije, Belgije, Izraela, Dominikanske Republike, Litvanije, ali i naših krajeva, ne bi izgubili, staze su dobro označene žutim strelicama te u gradovima i školjkama na nogostupima koje pokazuju pravac prema Santiagu, a u Galiciji na svakih pola km nalaze se i stupci na kojima možete pročitati udaljenost do Santiaga.
Svaku noć spavala sam u drugom prenoćištu (albergui), a krevet (uglavnom krevet na kat) nalazila sam bez problema jer ljetni mjeseci nisu toliko posjećeni kao u svibnju ili rujnu, a cijene su za krevet od 8 do 15 eura. Da biste mogli prenoćiti u albergi, morate imati hodočasničku putovnicu (kredencijal) u koju vam svaki dan hospitalero (domaćin prenoćišta) utisne pečat budući da na temelju toga možete u Santiagu dobiti Compostelu (diplomu hodočasnika). Ne možete biti dva dana u istom prenoćištu te ga do 8 h ujutro morate napustiti. Također u 10 h gase se svjetla i svi moraju biti tiho kako bi se hodočasnici odmorili i mogli krenuti što ranije da izbjegnu vrućine. Što se tiče hrane, svaki restoran vam nudi „hodočasnički menu“ u koji ulaze specijaliteti regije u kojoj se nalazite, pola litre vina i desert (od 10 – 15 eura). Cipele ili patike, kao i štapove za hodanje, obično su se ostavljali van spavaonica, a za ruksake ste imali posebne ormariće i veliko je NE stavljati ruksak na krevet.
Hodati ovim putem bilo je i teško i naporno, nije bilo dana kada me nije nešto boljelo, a nagrađena sam i s nekoliko žuljeva. No zbog toga sam zahvalna jer sam naučila više cijeniti svoje tijelo, fizičko i psihičko zdravlje te jačati karakter. Cijeli Camino poseban je i vrlo osoban doživljaj za svakog hodočasnika, tako i za mene, i koliko se god ranije pripremali, na taj doživljaj i iskustva koja steknete tijekom pješačenja, nitko vas ne može pripremiti. (www.vpz.hr, Lareta Žubrinić)
