Mnogi medari diljem Hrvatske pohvalili su se iznimno rodnom godinom, no pčelari i medari pet slavonskih županija godinu ocjenjuju za sada solidnom.
Mnogi medari diljem Hrvatske pohvalili su se iznimno rodnom godinom, no pčelari i medari pet slavonskih županija godinu ocjenjuju za sada solidnom.
Potvrđuje to i predsjednik Udruge slavonskih medara te medara Virovitičko-podravske županije Željko Vrbos iz Virovitice.
– Izuzetno dobro bilo je samo za vrijeme bagremove paše i paše uljane repice i livada, a izostala je paša amorfe, bar za nas koji selimo na Lonjsko polje. Amorfa je tamo zbog mraza bila znatno oštećena, a moram reći da se ni lipa na našoj Bilogori nije najbolje pokazala, dok je suncokret dao solidno. Tako da se ne bih složio s nekim ocjenama da je ovo iznimno rodna godina, nego bih rekao prosječna, ili čak da naginje prema minusu. Nama je ovdje u Slavoniji bagrem najznačajnija paša, a ona je bila dobra i upravo taj med je najviše vrcan i on je ove godine iznimno visoke kvalitete. Bilo je pčelinjih bolesti, tu je naravno naš stari znanac, poznata varoza, no ona je pod nadzorom, no ono što nije to je pojava gnjiloće legla, što je pogubna bolest te je spaljivanje košnica jedini lijek – kaže Vrbos.
Poznato je koliko je domaći hrvatski med kvalitetan i zdrav. Hrvatski medari, posebice oni slavonski, svojski se trude napraviti što bolji med kako bi kupac bio zadovoljan, no, nažalost, navika kupovanja uvoznog meda iz Kine i drugih zemalja jer je koju kunu jeftiniji i dalje traje. No, hrvatski medari ne odustaju od borbe.
– Nažalost, taj nekvalitetan med i dalje se uvozi, prošle godine je s nekih 1500 tona oboren i rekord, nikada više do sada nije bilo toliko uvoza i prosječna cijena tih uvezenih medova kod nas 14 do 17 kuna. No, međutim nešto se i izvezlo, ne mogu reći da nije, ali taj med koji je izvezen ima cijenu od 35 do 40 kuna, pa se prema toj cijeni lako vidi koja je razlika u kvaliteti. Nažalost, ulaskom u EU mi smo morali otvoriti granice u oba smjera i nadali smo se da će nam se otvoriti velika tržišta i da će biti velike potrebe za izvozom, ali nismo se nadali da će biti jednako takav i uvoz i tu jednostavno nema zakonskih rješenja koji bi to spriječili. Med uvozi i Europa, no taj med koji se uvozi ne može se usporediti s našim medom koji je prema svim parametrima daleko iznad svih po kvaliteti.
Kako u timuvjetima pomoći medarima?
– Mi jedino što možemo učiniti, a dio smo već učinili, da se jednostavno promjeni deklaracija takvih medova, odnosno da na njima piše njihova zemlja porijekla. Jer do sada na medu koji se uveze u RH, bez obzira na to iz koje zemlje svijeta dolazi, piše da je uvezen iz zemalja EU-a i izvan EU-a, gdje mnogi potrošači niti ne razumiju što to znači, a oni koji razumiju jednostavno to ne vide. Uspjeli smo se izboriti s još nekim zemljama Europe da ipak mora biti naznačena zemlja podrijetla, a u tijeku su izmjene pravilnika. Ne možemo se riješiti uvoza, ali bar kada dođe neka piše njegova matična zemlja podrijetla. To je jedan način, a drugi je onaj koji smo bar mi u Slavoniji počeli, a to je zaštita izvornosti naših slavonskih medova. Prošli smo nacionalnu razinu, dobili smo prijelaznu markicu RH, a sada očekujemo markicu EU-a gdje su nas tražili još dodatne dokumentacije, postrožili su nam neke parametre, ali nadam se da će i to biti u redu. Time će svaki pčelar dobiti mogućnost deklariranja svojih proizvoda koji će jamčiti da takav med nije miješan s bilo kojim drugim medovima iz uvoza, nego on mora biti u svim svojim segmentima proizvodnje na zaštićenom području, dakle naših pet slavonskih županija, znači od sirovine do vrcanja i hranjenja pčela i ostalo, dakle kompletan ciklus mora biti u Slavoniji, i nigdje drugdje.
Što donosi ta oznaka izvornosti?
– Ta zaštita izvornosti, pogotovo EU razine zasigurno nosi i neku veću cijenu toga proizvoda. Kupci tog meda dobit će zajamčenu kvalitetu i znat će da je to upravo domaći proizvod bez ikakvih surogata i primjesa i jedino tako može ići neka kupci odaberu, pa ako je kineski med na polici za nekih 30 kuna, a hrvatski 50, kupac je taj koji će izabrati – nastavlja Vrbos te ističe način i lokaciju plasmana slavonskog meda:
– Izvoz, nažalost, nije na onom tragu kojeg smo se mi nadali. Hrvatska je 2007. i 2008. godine izvozila po 1300 tona meda, od čega je 80 % bilo s područja Virovitičko-podravske županije. Nažalost, taj trend se smanjuje. Upravo taj uvoz nekvalitetnog meda znatno je narušio otkupne cijene i pčelari sada muku muče, jer taj, recimo kineski med, od 14 do 16 kuna, debelo je ispod komercijalne granice rentabilnosti uopće u pčelarstvu, i prema toj cijeni hrvatsko pčelarstvo ne može opstati. Tako se pčelari moraju snalaziti na razne načine, neki su čak prisiljeni prodavati po toj cijeni, drugi se pak nadaju boljoj pa čuvaju med, ali uz ovakav trend teško je očekivati da će se cijene popraviti. Prodaja na kućnom pragu ide, mogu čak reći i raste, prodaje se na tržnicama, raznim manifestacijama i sajmovima ne samo po Hrvatskoj, nego i široj regiji. Tržišni viškovi koji ostanu se ne mogu plasirati nego odlaze otkupljivačima naravno prema njihovoj cijeni. Cijena našeg hrvatskog meda koji prodajemo krajnjem potrošaču je negdje od 40 do 60 kuna, dolje u primorju je čak i skuplje, a u Zagrebu je najskuplje, no međutim mi ovdje u Slavoniji ga prodajemo po 40, a neki pčelari čak i po 35 kuna – naglasio je Željko Vrbos, uz konstataticiju da ipak vjeruje u hrvatsko pčelarstvo.
– Ja vjerujem da je pčelarstvo grana poljoprivrede koja može napredovati i ima budućnosti. Imamo ministra poljoprivrede iz Slavonije, Tomislava Tolušića koji jako dobro zna probleme u pčelarstvu još dok je bio župan naše VPŽ i siguran sam da će pridonijeti da sektor pčelarstva živne. Već smo u kontaktima da neke stvari riješimo. (www.glas-slavonije.hr)
