Župan Virovitičko-podravske županije Igor Andrović obišao je u srijedu Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Komar koje je jedno od najviše pogođenih olujnim nevremenom koje je poharalo Vukosavljevicu protekli tjedan. Bila je to oluja kakva se ne pamti.
Župan Virovitičko-podravske županije Igor Andrović obišao je u srijedu Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Komar koje je jedno od najviše pogođenih olujnim nevremenom koje je poharalo Vukosavljevicu protekli tjedan. Bila je to oluja kakva se ne pamti.
– Vidio sam da dolazi, bio je bijele boje i kada se približio, činilo se da dodiruje krov i tada su počeli letjeti crjepovi – opisao nam je Miroslav Komar, legendarni vatrogasac iz Vukosavljevice, kojem je također stradalo nekoliko plastenike u nezapamćenom olujnom nevremenu koje je tog 28. lipnja pogodilo Vukosavljevicu.
Vjetar i tuča uništili su usjeve i imovinu, a najteže su stradali plastenici. Do 28. lipnja, Dinko i Marija Komar, vrijedni poljoprivrednici koji su godinama „otkidali od svojih usta“, i uglavnom bez kredita ulagali kako bi stvorili više za svoju djecu. Imali su 28 plastenika. Nakon oluje, ostala su im samo – 3! Uništeno im je slovima – „dvadesetipet“.
– Od tog dana ne spavamo, pokušavamo spasiti što se spasiti da. Na svu sreću ima puno dobrih ljudi koji nam pomažu da najlonom prekrijemo one koji se još mogu prekriti, ali ma koliko radili, čini nam se da stojimo na mjestu – kazuje nam suznih očiju Marija Komar.
Njihovo imanje, koje je do oluje bilo jedno od najbolje uređenih u ovom dijelu, danas je pustoš. Paprika koja je bila u plastenicima, nenavikla na nove atmosferske uvjete i bez zaštite uništena je na suncu i nema joj pomoći.
Njih je u srijedu posjetio virovitičko-podravski župan Igor Andrović, gledajući na koji način pomoći ovoj obitelji koja je sve ove godine ulagala u novu proizvodnju, nove nasade i nove plastenike, a u „trenu“ im je uništeno gotovo sve.
Procjenjuje se da je šteta na njihovim plastenicima više od 500.000,00 kuna samo u konstrukciji, dok se usjevi, trud i rad svih onih koji su brinuli i skrbili o povrću, niti ne računa. I dok ne dobiju neku pomoć, oni će i sljedeće jutro, rano, prije 6 sati, dok još nema vjetra pokušati pokriti još koji plastenički dio kako bi makar malo spasili imovinu u koju su ugradili cijeli svoj život. (www.vpz.hr, Fotografije: Kristijan Toplak)
