Priča o Pitomači, najvećoj općini u Virovitičko-podravskoj županiji, čiji korijeni sežu u 1695. godinu, bila bi nepotpuna bez majstora glazbalara obitelji Kos, u čijoj su radionici izrađeni brojni tamburaški instrumenti. Oni su Pitomaču učinili poznatom među ljubiteljima tamburaške glazbe u Hrvatskoj i inozemstvu, a majstora Željka Kosa dobitnikom niza nagrada i priznanja, među kojima je odlikovanje predsjednika RH za doprinos u kulturi Redom hrvatskog pletera.
– Sve je počelo 1954. godine s mojim ocem, stolarskim majstorom Tomom Kosom, koji se samoinicijativno i samouko upustio u izradu tamburica. Bio je talentiran, zainteresiran i upornim radom svladao je umijeće izrade tamburica, uspio im udahnuti dušu i postao poznati glazbalar. Moj je otac svoje sinove, Slavka i mene, uputio u tajne zanata i obojica smo šegrtovali u njegovoj radionici, položili pomoćničke, a onda i majstorske ispite stolarske struke i ispite za majstore glazbalare. Sve smo vrijeme radili s ocem u njegovoj radionici, a posla je bilo za sve jer su narudžbe neprekidno pristizale. Prolazile su godine, otac se razbolio i 1978. godine otišao “s onu stranu rijeke”. Vođenje radionice preuzeo je stariji brat, Slavko, ali kratko, do 1984., a onda se i on pridružio ocu. U radionici sam ostao sam. Izrađivao sam glazbala najviše po narudžbama i obavljao popravke – prisjetio se majstor glazbalar Željko Kos, danas u mirovini.
Od skromnog majstora teško je bilo saznati za koga je izrađivao glazbala, ali od brojnih njegovih prijatelja doznajemo da ih je pravio za naša najpoznatija imena tamburaške glazbe, ali i za glazbenike diljem svijeta. Pamti da je dvije tambure izradio za Janiku Balaša.
– U tamburaškoj glazbi postoji više sistema. Jedno se vrijeme puno radio ‘Jankovićev sistem’ troglasja, po istaknutom zagrebačkom profesoru Slavku Jankoviću. Izrađivao sam tambure koristeći ‘srijemski sistem’. Prije ‘srijemskog’ bio je ‘Farkašev sistem’. Poslije ‘Jankovićeva sistema’ u modu je došao četveroglasni ‘G sistem’. Na kraju njegovao se ‘A sistem’ ili ‘E srijemski sistem’. Svaki je instrument bio ugođen po želji naručitelja. Iz moje radionice izlazile su bisernice, bračevi, bugarije, bas, čelo i treći brač. Sva su se tambure razlikovale jedna od druge, što je specifičnost glazbalarskog zanata – otkriva nam ponešto od svog umijeća majstor Željko.
– Radili smo za domaće i inozemno tržište. Plasirali smo tambure u SAD, za gradišćanske Hrvate u Austriji i drugdje gdje žive Hrvati. Bile su to narudžbe u kompletu za cijele orkestre, a bilo je i pojedinačno naručenih instrumenata – priča Željko, koji je vrstan glazbenik i svira na svim vrstama tamburaških glazbala.
S kolegama je odsvirao brojne koncerte po kojima su poznati pitomački kraj i Podravina. Kao svirač, od 1960. do 1995. godine bio je aktivan član tamburaškog orkestra Hrvatskog pjevačkog i glazbenog društva Sloga Pitomača. Sadašnji članovi orkestra HPGD-a još dobrim dijelom sviraju na glazbalima iz Kosove radionice. Naručio ih je još učitelj Luka Hrvatić, tada zadužen za kulturu u Pitomači, zaslužan za njegovanje tamburaške glazbe, ali i za otvaranje muzeja u rodnoj kući Petra Preradovića u Grabrovnici, koja će 2018. godine slaviti dvjestotu godišnjicu pjesnikova rođenja. HPGD Sloga prošle je godine obilježlo 90 godina djelovanja. Priznanje je tom prigodom primio i Željko. Na proslavi visoke obljetnice, uz ostalo, zahvalili su mu na obnovljenoj tamburici gospođe Ciglenec, tetke Drage Britvića.
– Što se tiče tamburice gospođe Ciglenec, tete moga prijatelja Drage Britvića s kojim sam zajedno odrastao jer je bio moj susjed, moguće je da sam je imao u rukama i osvježio tu tamburicu iz 1903. godine, ali to je drag, a tako mali detalj iz mojeg opusa da to jednostavno nisam zapamtio. Mi smo na naše tamburice lijepili posebne etikete, koje s vremenom izblijede. Gravuru graditelja imaju jedino violine, dok kod tambura nije postojao takav običaj. Koliko je iz naše radionice plasirano instrumenata na tržište u proteklih 50 godina nismo evidentirali, ali znam da mnoge od njih još sviraju u rukama dobrih glazbenika – kaže Željko. Veseli se svakom festivalu za Vidovo i raduje posjetu prijatelja Jerryja Grcevicha, rođenog u SAD-u, no koji govori hrvatski jer mu je majka rodom iz Podravine, a sa svojim tamburašima u Americi svira na tamburicama izrađenima u Kosovoj radionici.
Najteže je napraviti bas
Za izradu glazbala Željko je koristio drvene materijale, od kojih se većina morala prirodno sušiti deset, a neki i dvadeset godina. Najteže je, rekao je, napraviti bas. Za njega treba najviše odgovarajućeg materijala, a za izradu jednog basa trebalo mu je i desetak dana pa je bas i jedan od najskupljih instrumenata. Umijeće je rasvirati i uglazbiti drvo i žice, a cijene su bile primjerene uloženom materijalu i radu.
Glazba učinila Pitomaču kulturnim brendom kontinentalne Hrvatske
Njegujući uspomene i tradiciju, Pitomača svake godine ima dva memorijalna koncerta, na koja se rado odazivaju eminentna glazbena imena i brojna publika. U veljači je to koncert posvećen Dragi Britviću, koji se posljednjih godina održava u dvorani Muzeja Petra Preradovića u Grabrovnici, a u travnju tamburaški koncert “Čuvar uspomena”. Oba izravno prenosi u eter Hrvatski radio. Pitomačom su odvajkada odzvanjale tambure na svadbama, zabavama, priredbama, koncertima, kućnim plesnjacima, u vinogradima, klijetima po obroncima Bilogore. Sve je ozbiljno počelo na kletijadama u vinogradu dr. Marijana Jergovića i drugih Pitomačana i odatle se širilo… Uz tamburaše, prpošnu pjesmu i glazbu krstio se mošt u vino i dobro zabavljalo u raznim prigodama. I projekt Hrvatskog radija “Tamburaško sijelo” krenuo je iz Pitomače. Godine 1993. godine održan je festival “Podravino moja mila”, koji se od iduće godine do danas nastavlja održavati pod nazivom Glazbeni festival Pjesme Podravine i Podravlja Pitomača, a prati ga HTV.
Na pitomačkom festivalu izredala se su najeminentnija glazbena i pjevačka imena: Renata Sabljak, Antonija Šola, Boris Čiro Gašparac, Cecilija, Đuka Čaić, Ivica Šerfezi, Ivo Robić, Kraljevi ulice, Krunoslav Kićo Slabinac, Marija Husar, Marta Nikolin, Stjepan Jeršek Štef, Mirko Švenda Žiga, Mladen Medak Gaga, Najbolji hrvatski tamburaši, Sanja Doležal, Saša Lozar, Vera Svoboda, Vid Balog, Adam Končić, Vice Vukov, Višnja Korbar… (www.glas-slavonije.hr)
[g-gallery gid=”102660″]
