Franjo Ambroš je 1. travnja u krugu svoje obitelji, okružen sa svoje troje djece, kćerima Slavicom i Blaženkom i sinom Josipom, petero unučadi i 7 praunučadi te mnoštvo prijatelja i rodbine proslavio svoj stoti rođendan. Najstariji žitelj u gradu Orahovici, živi u prigradskom naselju Nova Jošava.
Franjo Ambroš je 1. travnja u krugu svoje obitelji, okružen sa svoje troje djece, kćerima Slavicom i Blaženkom i sinom Josipom, petero unučadi i 7 praunučadi te mnoštvo prijatelja i rodbine proslavio svoj stoti rođendan. Najstariji žitelj u gradu Orahovici, živi u prigradskom naselju Nova Jošava. Deda Franjo kao i uvijek nasmijan, rekao je:
-Ne mogu nakositi trave, nacijepati drva. Jako me bole koljena pa ne mogu puno van i zato najviše vremena provedem uz radio i televiziju. Hvala svima koji su došli na moj rođendan, za 100 godina ćemo se opet sigurno naći, pa tek je prvih 100 prošlo.
Teško hoda, ali bez greške pamti cijeli svoj život, sve sretne i tužne trenutke, imena prijatelja, datume… Njegova djeca ponosna su na njega, a naravno i presretna što je doživio ovako lijepe godine:
– Prelijepo je kada ovako dugo možeš biti uz svog oca. Kada pogledam svu unučad, praunučad s kojom je on danas ponosan, i ja sam presretna i puna života – kaže kćerka Blaženka.
Blaženka te sestra Slavica i brat Josip stalno su uz oca budući da im je majka i Franjina supruga Zlata preminula prošle godine. Najtužnija je činjenica da su Franjo i Zlata na datum njegova rođendana trebali proslaviti i 70 godina braka, no nažalost baka Zlata to nije dočekala. Uz sve prijatelje i rodbinu deda Franju je posjetio orahovački gradonačelnik Josip Nemec poklonivši mu umjetničku sliku stare slavonske kuće u kakvoj je Franjo proveo svoj život:
– Zasigurno je ljudi poput dede Franje u Hrvatskoj jako malo. Uz tolike godine on i dalje želi raditi po dvorištu, ali nažalost ne može. Jednostavno mu se divim što je i danas vedar, nasmijan i pun života. Kuća na umjetničkoj slici jedna je od onakvih u kakavima je deda i živio, skromno, ali pošteno i radišno pa neka mu ona bude uspomena na prelijepe dane njegove mladosti – zaključio je Nemec.
Nakon darivanja, cijela rodbina se skupila oko rođendanske torte s brojkom 100 na vrhu i zapjevala dedi Franji rođendansku pjesmu koju je on dočekao sa suzama u očima:
– Jedino mi je žao što moja Zlata ovo sve nije doživjela. Ponosan sam što imam ovoliko unuka i praunuka i znam da bi i ona bila danas punog srca. Još jednom hvala svima – zaključio je deda Franjo. Prekrasna životna priča ovog skromnog Jošavčanina koji je u svom mjestu ostavio dubok kraj, ide dalje. Pa neka traje što duže… (www.icv.hr)
