Dolina je dobila ime po vlastelinskoj obitelji Janković u čijem je bila vlasništvu. Na Jankovcu je u 18. stoljeću postojala tvornica stakla u kojoj su radili njemački staklari a tvornica je proizvodila pod imenom “Staklana na Skakavcu”. Tvornica je prestala raditi kad su se iscrpile šume iz kojih se uzimalo drvo potrebno za proizvodnju čađe. Na mjestu nekadašnje staklane grof Josip Janković je podignuo lovački dvorac i uredio njegov okoliš. U blizini dvorca dao je iskopati tri jezerca u kojima se kasnije uzgajala pastrva. Ono po čemu je Jankovac ipak najpoznatiji, je slikoviti slap kojeg je Josip Janković stvorio kad je Jankovački potok usmjerio preko 17m visoke stijene. Tako je nastao slap Skakavac koji se ruši u duboko korito potoka Kovačice, razbijajući se o vapnenačke stijene. 
Na izvoru Jankovačkog potoka nalaze još dvije zanimljivosti. To su dvije špilje od kojih je jedna poslužila kao grobnica grofa Jankovića. Do nje iznad izvora vodi strmija staza koja na kraju završava stepenicama. Malo dalje se nalazi druga, Maksimova špilja, koja je dobila ime po Maksimu Bojaniću. Maksim Bojanić je bio glasoviti harambaša koji je hajdučio ovim krajevima 1850-1862. a špilja mu je služila kao skrovište. On je u svojoj postavi imao 12 razbojnika, a s dijelom njih se i osobno razračunao.
Na otvaranju «Grofove poučne staze», kostimirani likovi su podsjetili na te dane. Bili su tu i grof Josip Janković i Maksim Bojanić i carski vojnici. Uglavnom, otvaranje «staze» podsjetilo je na zaboravljena vremena, vremena koja su bila ključna, jer da nije bilo toga, ne bi bilo svega ovoga što postoji danas, kada su preduvjeti za razvoj turizma na Jankovcu podignuti na višu razinu negoli je to bilo do sada.
