Željko Šubić iz Kladara u Otrovancu primio je priznanje za 20 godina neprekidnog rada u obrtu. Željko nam je otvorio dušu i kazao kakvi su bili njegovi počeci.
Željko Šubić iz Kladara u Otrovancu primio je priznanje za 20 godina neprekidnog rada u obrtu. Željko nam je otvorio dušu i kazao kakvi su bili njegovi počeci.
– U obrtu sam 20 godina. Nakon pet godina mislio sam odustati, a nakon idućih pet sam shvatio da to nema smisla. Kasnije sam promijenio i zanimanje – s prijevoza tereta prešao sam na prijevoz putnika. Velikim trudom, zalaganjem i borbom, krenulo nas je. Danas imamo svoje linije i radimo obiteljski. Naime, i moja dva sina su zaposlena u obrtu, a uz njih imam još osam zaposlenih osoba. Svaki dan vozimo 300 učenika u školu, pa tako i djecu s posebnim potrebama. Razvili smo posao na zadovoljstvo putnika i dobavljača te udruga koje uredno servisiramo i vozimo na različite destinacije. Trudimo se, a da nam je lako nije. Država ističe da pomaže obrtnike, ali još uvijek se “bacaju klipovi pod noge” i nemaju sluha za nas.
Što bi trebalo promijeniti?
– Trebalo bi izjednačiti obrtnike s društvima s ograničenom odgovornošću. Mi kao obrtnici jamčimo svojom imovinom, odnosno naša cijela imovina ide na bubanj ako se nešto loše dogodi, dok društva s ograničenom odgovornošću imaju temeljni kapital od 20.000 kuna i dužnici se namiruju od te svote. Obrtnici lako mogu ostati s “gaćama na štapu” i naravno da je to jedan mač koji visi iznad nas. No, ima i pozitivnih stvari, kao što su poticajne mjere. Na taj način zaposlio sam dvoje mladih ljudi, a inače, kod mene su svi zaposleni na neodređeno vrijeme.
Što za vas znači ovo priznanje?
– Priznanje koje sam primio od Udruženja obrtnika Pitomača znači jedan poticaj. Svakomu je danas lijepo čuti da vas netko pohvali, biti 20 godina u ovom poslu je puno i ponosan sam na sebe i svoje djelatnike. U ovim teškim vremenima izdržao sam 20 godina, ali još sam sretniji što su moji sinovi krenuli mojim stopama. Imam dovoljno vozila, no plan je proširiti poslovanje. Naime, proširio bih djelatnost na održavanje teretnih komercijalnih vozila. Kod kuće imamo radionicu koja zadovoljava samo naše kapacitete, međutim, proširili bismo ju ili sagradili novu halu.
Koliko linija vozite?
– Imam sedam registriranih linija koje služe za javni prijevoz. Sada je to puno lakše. Shvatili su da sam ozbiljan prijevoznik. Kada sam 2000. godine počeo s putničkim prijevozom bilo je poprilično teško. Čazmatrans mi je bio velika konkurencija, no sada smo partneri – kazao je Željko Šubić koji ubire plodove svog mukotrpnog rada. (www.icv.hr)
