Život ponekad uistinu nemilosrdno pokaže svoje zube i ne bira sredstva. Osjetila je to itekako i Jelica Jurlina (54) iz Čačinaca. Jelica je 1992. ostala udovica s troje malodobne djece nakon pogibije supruga. Borila se za svoju djecu dugi niz godina, a kada su stasala pokušala je pronaći sebe i svoj život u nekom drugom svijetu…
Jelica Jurlina (54) iz Čačinaca svestrana je umjetnica, slika, izrađuje predmete od raznih materijala i piše pjesme
Život ponekad uistinu nemilosrdno pokaže svoje zube i ne bira sredstva. Osjetila je to itekako i Jelica Jurlina (54) iz Čačinaca. Jelica je 1992. ostala udovica s troje malodobne djece nakon pogibije supruga. Borila se za svoju djecu dugi niz godina, a kada su stasala pokušala je pronaći sebe i svoj život u nekom drugom svijetu, u svijetu umjetnosti. Tako je počela stvarati, ponajprije umjetničke slike u raznim tehnikama, ulje na platnu, olovka i druge, a potom je krenula s izradom raznih predmeta i to od neuobičajenih materijala.
– Slikati sam počela još kao djevojka i sada nešto malo radimo od toga. Dugo se nisam ničim bavila, no tragedija gubitka supruga i kasnije brata me nagnala da počnem nešto raditi, a isto tako na neki način sam bila i prisiljena nešto početi čime bi zaradila jer imam debeli kredit u ”švicarcu”. Krenula sam s izradom tzv.memory bookova, odnosno memorijskih knjiga koje radim od žice, a koje se stavljaju uglavnom na grobove voljenih, ali isto tako i od drugih materijala, a mogu se koristiti kao radosnice za bebe, zajedničke godine ljubavi i tome slično. Za te knjige sam zvala Centar za patente i zaštitu industrijskog dizajna i jako lijepo surađujemo u teoriji, ali u praksi nisam htjela zaštiti te knjižice jer mogu zaštiti samo vanjski izgled i to su mnogi već radili, ali meni to nije cilj jer ja želim zaštiti samu ideju koja košta jako puno novca. Posebno sam ponosna na vlastiti dizajn teksturne paste koja služi kao ljepilo, premaz ili zaštita predmeta od svih materijala. Imam prijavljenu kućnu radinost pod nazivom ”Lela dizajn’‘. – započela je Jelica ili kako ju Čačinčani bolje poznaju, kao ”Lela”. Kod Jelice ima uistinu svega, ruža od novinskog papira i vate, lampe i škrinjica, ćupova i kućica za ptice od kartona, oslikanih boca, gipsanih figurica i mnoštvo drugih predmeta i kako sama kaže, danas nema materijala od kojeg ne zna napraviti bilo kakav suvenir.
– Posebno bih izdvojila izradu košarica od žice za koje, uz još nekoliko predmeta, očekujem vrlo brzo i zaštitu dizajna. Košarice su dakle od ukrasne žičice koja se koristi za uređivanje gredica za cvijeće. Kako su nastale, pa išla sam po groblju i vidjela da ovo umjetno cvijeće koje kupimo vrlo brzo od kiše, sunca i vjetra strada pa sam pomislila, zašto bih kupovala kada bolje i kvalitetnije mogu sama napraviti. Kao kućna radinost smijem izrađivati košarice, ali s time da u njoj mora biti suho cvijeće jer nemam cvjećarski tečaj, ali svakako ga imam namjeru upisati. Tako cvijeće radim od javorovog lista ili bršljana, ali najljepše mi je ovo od novina jer njih tretiram s mojom pastom pa dugo traju. S tom mojom pastom tretiram i sve ove proizvode od kartona jer je ona kad se osuši tvrda kao cement pa daje potpunu zaštitu. – nastavlja Jelica.
Pisanje pjesama je posebna priča.
– Sve ovo radim jer sam i u mirovini, imam vremena, a žao mi je trošiti vrijeme na ležanje i ljenčarenje. Želim sve svoje vrijeme iskoristiti korisno. Moja vječna inspiracija je moj život, dakle sve što sam proživjela kroz njega i ono lijepo i ono ružno. Puno mi u svemu pomaže moja kćer Željka s kojom i živim. Nas dvije zajedno sve radimo i to nas ispunjava. Što se tiče pisanja pjesama, to zapravo obožavam. Inače sam tradicionalist, jako volim starine i tako sam počela opisivati staru vodenicu, moju baku koju sam jako voljela i otuda je krenulo. Potom je krenula ljubavna poezija i ostala i to je jedan dio mog života koji me dodatno snaži. – priča Jelica koja se svojom mirovinom bori za kći Željku i sina Ivana (srednja kćer Sanda je udana nap.a.):
– Sve ovo je meni lijek, a moja djeca su mi najvažnija i oni su mi istinski životni motiv. Dok god budem mogla radit ću dalje i boriti se koliko mogu. U budućnosti planiram prezentirati svoje radove što dalje. Evo nedavno sam kupila jednu nekretninu u Rijeci gdje bih htjela otići u sezoni i pokušati tamo prodavati. Voljela bih da mi se javi nekakva ili cvjećarna ili radnja sa suvenirima preko koje bi pokazala sve ovo što radim pa što bude. – zaključila je Jelica Jurlina. (V. Grgurić)
[g-gallery gid=”100626″]
