U Kazalištu Virovitica premijerno izveden “Lift za poslugu”: Glumačka predstava koja traži fokus i introspekciju
U Kazalištu Virovitica, premijerno je izvedena predstava “Lift za poslugu”, djelo legendarnog britanskog dramatičara Harolda Pintera, u režiji Marija Kovača. Svečanoj premijeri, uz brojne posjetitelje, nazočio je i virovitičko-podravski župan Igor Andrović, kao i zamjenica gradonačelnika Virovitice Vasta Honjek Golinac, predsjednica Gradskog vijeća Virovitice Ivančica Fett Škvarić…
Riječ je o tekstu koji, kako ističe redatelj, spada pod onu poznatu strukovnu sintagmu — glumačka predstava.
Premda se čitav tim potrudio da predstavi damo sve što kazalište može pružiti, vizualno jasnu i čistu scenu i kostime, originalnu jazz noir glazbenu podlogu, atmosferičnu rasvjetu te, nadam se, suptilnu i nenametljivu režiju, snaga ovog komada ipak leži u dvojici sjajnih glumaca – rekao je Kovač, naglašavajući kako su Goran Koši i Mladen Kovačić uspjeli pronaći ključ za kreiranje snažne međusobne glumačke suigre.
Kompleksni odnosi dvojice profesionalnih ubojica, Bena i Gusa, u njihovoj su izvedbi dobili utjelovljenje potpuno na tragu Pinterovih zamisli. Obojica su uronili duboko u tekst i motive likova, a zajedno smo rješavali Pinterove enigme apsurda, zadirući u jezik, generacijske razlike pa i osobne psihologije. Svjesno smo išli putem tzv. filmske glume – manje ekspresivne, ali zahtjevnije i za izvođače i za publiku. Nadam se da će gledatelji u sebi pronaći dovoljno fokusa i koncentracije za tako gust dramaturški izazov te da ćemo ih uspjeti uvući u svijet na tragu serija poput Zone sumraka i Crnog zrcala, no prije svega da će uživati u glumačkoj vještini naših glumaca – dodao je redatelj.
Glumac Mladen Kovačić, koji tumači lik Gusa, otkrio je kako drama napisana sredinom pedesetih godina nosi mnoge slojeve i tumačenja:
Tumačim Gusa, jednog od dvojice plaćenih ubojica koji čekaju izvršenje potencijalne egzekucije. No, u jednom trenutku moj lik postaje sve više anksiozan, nešto nije uobičajeno, dogodilo se ubojstvo ženske osobe, što njega duboko potresa. Vidimo njegovu pobunu i nemir jer osjeća da ovaj put stvari nisu iste. Taj moment možemo čitati kao pobunu pojedinca protiv sustava kojem pripada. Dok Ben ostaje smiren i rutinski djeluje, Gas se počinje glasnije propitivati. Neki u tome vide religijske konotacije, lift za poslugu ide prema gore, pa se postavlja pitanje jesu li oni možda u čistilištu, gdje se jedan dan beskrajno ponavlja – rekao je Kovačić.
Njegov scenski partner, Goran Koši, koji igra Bena, ističe da se komad može promatrati i u suvremenom kontekstu:
Ben je stariji i iskusniji partner u poslu, naviknut na rutinu i poslušnost. Predstavu možemo čitati slojevitije — kao odnos mlađeg i starijeg, iskusnog i neiskusnog, ali i kao metaforu današnjeg korporativnog svijeta. Tko je taj ‘gore’ koji izdaje zapovijedi, pitamo se i mi na sceni. Propitkujemo tako vlastitu poziciju, jer i u današnje vrijeme postoje dvije vrste ljudi, oni koji šute i klimaju glavom, ali i oni koji se ipak usude pobuniti – kazao je Koši.
Pinterov “Lift za poslugu”, koji su neki kritičari u vrijeme nastanka opisivali kao “U iščekivanju Godota u kriminalnom miljeu”, ponovno dokazuje zašto je britanski nobelovac jedan od najznačajnijih autora teatra apsurda. Dvojica plaćenih ubojica čekaju žrtvu, a dok čekaju — razgovaraju. Upravo u tim razgovorima rađa se drama, napetost i sumnja, ali i prostor za introspekciju.
Redatelj Kovač ističe da su mu glavni ciljevi bili vjernost originalu i filmska atmosfera u kazališnom prostoru:
Htjeli smo izbjeći tipičnu kazališnu ekspresivnost i stvoriti atmosferu intimnog, gotovo filmskog realizma. Fokus smo stavili na glumačku vještinu – da u kratkom vremenu izvedu lepezu emocija i stanja, dok publika cijelo vrijeme dijeli s njima misterij neizvjesnosti. Oni ne znaju koga trebaju ubiti, a čekanje postaje metafora egzistencijalne praznine i ljudske nesigurnosti – zaključio je Kovač.
Predstava “Lift za poslugu” Kazališta Virovitica donosi minimalističku, ali emocionalno gustu kazališnu formu koja u svojoj tišini i zagušljivoj atmosferi postavlja pitanja o poslušnosti, strahu i ljudskoj savjesti — i dokazuje da kazalište, čak i kada šuti, može govoriti vrlo glasno. (www.icv.hr, Fotografije: Kazalište Virovitica/Saša Pjanić i Matej Rajnović)
