Projekt „72 sata bez kompromisa“: Suhopoljčani opet pokazali veliko srce volontirajući za one u potrebi

Baš kao što i sam moto „Zakači se za volontiranje“ kaže, tako se i ove godine općina Suhopolje „zakačila“ i svim srcem unijela u volontiranje. Naime, diljem Lijepe Naše, ovoga vikenda se naveliko volontira, pa su se u akciju „72 sata bez kompromisa“ uključili gradovi Dubrovnik, Karlovac, Metković, Osijek, Slavonski Brod, Sinj, Sisak, Split, Zadar, Zagreb i jedina općina, općina Suhopolje koja već dugu godinu zaredom sudjeluje u velikom volonterskom pokretu. U općini Suhopolje volontiralo se na nekoliko lokacija, u samom mjestu Suhopolje, Cabuni, Orešcu, Žiroslavlju i Kapanu pa se tako sadilo cvijeće, rezala su se stara stabla, bojala ograda u školi, cijepala drva, pomagala starijim i nemoćnim osobama i još mnogo toga.

– Osobito mi je drago, velika čast i zadovoljstvo, posebice jer je riječ o jednoj akciji u kojoj Suhopolje sudjeluje kao jedina općina na području Republike Hrvatske. Iskreno zahvaljujem cijeloj ekipi koja je došla iz svih gradova Lijepe Naše baš u Suhopolje, što imaju veliku želju za volontiranjem i tako pomaganjem zajednice – rekao je načelnik općine Siniša Horvat koji je i sam danas obukao prepoznatljivu zelenu majicu i volontirao vozeći hranu i piće svim volonterima raspoređenim na različite lokacije.

– Prošle godine sudjelovali smo u projektu “72 sata bez kompromisa” kao prva općina u Hrvatskoj. Ove godine svojim primjerom želimo pokazati da svako, i ono najmanje mjesto u Hrvatskoj, može pokrenuti lavinu dobrih djela jer koliko god nas ima, u zajedništvu možemo činiti čuda. Želimo pokazati da i danas postoje mladi koji mogu i žele činiti dobro, darovati sebe i svoje vrijeme i nekome donijeti osmijeh na lice – rekla je volonterka Ivona Bišćan, predsjednica Savjeta mladih općine Suhopolje i jedna od začetnica ideje da se projekt „72 sata bez kompromisa“ proširi i u Suhopolje.

Lijepo je znati da projekt „72 sata bez kompromisa“ svoje temelje zasniva u vjeri. Tako je provedba projekta započela u četvrtak, Svetom misom u suhopoljskoj crkvi i završit će nedjeljnom misom nakon koje će volonteri poći svojim kućama. Ponosan na provedbu projekta u Suhopolju, također je i župnik Pavle Filipović koji je u svoj dom ugostio mnogo volontera iz drugih gradova Hrvatske.

– Inicijativa „72 sata bez kompromisa“ poznata mi je još iz Zagreba, no jako me raduje što su mladi ove župe pokazali želju da u inicijativu uključimo i općinu Suhopolje. Lijepo je što mladi i ostale sumještane tako potiču na sudjelovanje – rekao je velečasni Pavle te otkrio kako ga volontiranje ispunjava i veseli jer može pomoći u nečemu što je potrebno. Baš kao i prošle godine i ove će se volonteri odmarati nakon napornog radnog dana. Igrat će se odbojka, slušati glazba i igrati društvene igre do dugo u noć.

Jedna od akcija ovog hvalevrijednog projekta bilo je i skupljanje namirnica za potrebe korisnika Socijalne samoposluge Gradskog društva Crvenog križa u Virovitici. Skupilo se mnogo prehrambenih artikala i higijenskih potrepština koje će zasigurno pripomoći ljudima u potrebi.

– Predivno je vidjeti toliko mladih ljudi koji s radošću pomažu drugima volontirajući. Upravo od tih mladih mi odrasli danas možemo puno učiti pa bi svakako bilo korisno slušati ih i još više uvažavati jer su pravi primjer drugima – rekla je Željka Grahovac, predsjednica GDCK Virovitica dodavši da smo , ako ne pomažemo jedni drugima i nemamo empatiju za drugoga pored sebe, potpuno pogriješili i kao pojedinci i kao zajednica.

– Smisao ovoga projekta je pokazati volontiranje baš onakvim kakvo ono jest – nešto pozitivno iz čega se mogu razviti dobra prijateljstva, dobre ideje, a možda i neke pozitivne ideje. Zahvaljujući cjelodnevnim druženjima ljudi se umrežuju i nastavljaju družiti i po završetku projekta – pojasnila je Tajana Horvat, voditeljica ovogodišnjega projekta u općini Suhopolje dodavši kako su na projekt su pozvani svi dobri ljudi, dobre volje koji žele pomoći.

Razlog zašto se projekt zove „72 sata bez kompromisa“ je što volonter, nakon što se prijavi, do samoga početka projekta ne zna u kojem će mjestu volontirati niti na kojoj radnoj akciji će sudjelovati. No, upravo to ovu akciju čini još zanimljivijom. Jedan od volontera koji su došli u Suhopolje je Marko Skender iz Zagreba koji je sa sobom u Suhopolje poveo još 18 svojih prijatelja.

– Priželjkivao sam doći u Suhopolje jer sam od prošlogodišnjih volontera čuo kako je baš ovdje odlična radna atmosfera i ekipa. I uistinu je tako, ovdje se dobro radi, društvo je super pa nije nikakav problem raditi cijeli dan – rekao je budući doktor Marko koji je ujedno i voditelj akcije.

Da granice u volontiranju nema, pokazala je Tereza Novotá koja je u Suhopolje došla čak iz Češke Republike.

– Dolaskom u Suhopolje nisam znala što očekivati kao ni što ću raditi, gdje ću volontirati. Isprva sam se bojala no ubrzo sam shvatila kako su ljudi jako pristupačni i dragi prema meni. Obitelj Bišćan ponudila mi je smještaj za vrijeme boravka općini Suhopolje – rekla je Tereza koja s ostalim volonterima komunicira na engleskom jeziku.

– Zapravo, nema neke velike razlike između Suhopolja i drugih mjesta u Češkoj, štoviše kultura im je poprilično ista zbog čega se ne osjećam kao da nisam kod kuće – rekla je ova ljupka Čehinja koja u Pragu studira pravo.

Značajan dio volonterske zajednice su, uz Marka i Terezu, Marija Smolčić i Martina Šaka čiji je ovogodišnji zadatak posvetiti pažnju cvijeću.

– U petak je bila priprema zemlje za sadnju cvijeća, a danas samo sadimo i zalijevamo maćuhice – rekla nam je Martina otkrivši kako sudjelovanje u akciji znači ponekad se dobro i naraditi.

– U projektu sudjelujem već dugu godinu i ne mogu opisati koliko me to ispunjava. Raduje me kada svoje vrijeme mogu donirati za nešto korisno – ponosno priča Marija te dodaje kako je svake godine organizacija projekta sve bolja i bolja.

Nakon teškog fizičkog rada volonteri trebaju okrjepu. Za to se pobrinuo restoran „Park“ Suhopolje i Osnovna škola Suhopolje u čijim se prostorijama fino jelo. Najveća sreća je desert, zbog čijeg je prepoznatljivog mirisa mirisalo cijelo Suhopolje. Volonterke Tugomila Jelena Reder i Vesna Režić, članice Udruge umirovljenika Suhopolje pekle su palačinke „ko’ po traci“. Dok je Tugomila vješto izmjenjivala dvije tave, Vesna je palačinke punila čokoladom i pekmezom.

Na kraju ove lijepe priče, suhopoljski volonteri rekli su kako ih nema puno, ali žele spojiti one koji zajedno žele promijeniti svijet i ostaviti trag – otisak svoga srca u nekom drugom. (www.icv.hr, lmh)